Doc. dr. sc. Katarina Miličević pročelnica je Odjela za turizam Edward Bernays University Collegea, koji uključuje preddiplomski studij ‘Menadžmenta i marketinga turističke destinacije‘, te diplomski studij ‘Upravljanja doživljajem u turizmu‘. Dr. Miličević je utemeljiteljica thinktourisma, direktorica tvrtke Tourism Lab te profesorica na European Master in Tourism Management pri Sveučilištu u Ljubljani, a u intervju za Jutarnji list progovara o vrućoj temi - obrazovanju u turizmu i radnoj snazi u ovoj branši, te o budućnosti turizma u Hrvatskoj.
Na koji način sadašnji tijekovi i trendovi u turizmu utječu na tržište rada?
- Izvrsnost koja je imperativ i neizostavan trend, te koja se reflektira kroz sjajnu uslugu, traži mnogo veći broj djelatnika u turizmu nego što mi u ovom trenutku imamo. Treba nam u svim segmentima educiranih kadrova koji razumiju holistički pristup turizmu.
Kako je moguće, i zašto se događa da u obalnim županijama gdje je turizam postao glavna gospodarska djelatnost, nemamo više zainteresiranih za upis u ugostiteljske i turističke škole?
- Ovo je prije svega sociološki problem iz domene kvalitete života i psihologije rada koji pogađa sve uspješne turističke destinacije, pa tako i Hrvatsku. Povećanjem kvalitete života lokalnog stanovništva u našim obalnim destinacijama, naročito gledano iz financijske perspektive, mladima se pruža mogućnost odlaska na školovanje izvan neposrednog okruženja. Samim time otvaraju im se brojni vidici i prilike te turizam, kao aktivnost kojom su njihovi roditelji stvarali brojna dobra, ne vide kao svoju budućnost. To je sasvim normalno budući da živimo u svijetu različitosti u kojem postoji nebrojeno više zanimanja i u kojem su češće su promjene kako poslova tako i zanimanja. Naravno, navedeno nije jedini razlog, ali iz razgovora prije svega sa studentima i kolegama profesorima kako s Bernaysa, tako i iz drugih uspješnih turističkih zemalja, tvrdim da je ovo primarni razlog.
Hrvatski turizam je već ušao u do sada treći životni ciklus od početka masovnog razvoja turizma. Ako demografski i društveni oporavak ne stavimo kao preduvjet za razvoj turizma, dugoročno gledano, turizma će se suočiti s problemima koji utječu na konkurentnost, a pitanje je i dosega našeg „turizam budućnosti“ o kojem se naveliko govori. Već duže zastupam tezu da ne možemo od turizma očekivati da utječe na demografski oporavak i pronatalitetnu politiku. Nego upravo obrnuto, jer bez domaćih kvalitetno obrazovanih ljudi nema autentičnog turizma i svega onoga što mi u ovom trenutku kao destinacija proklamiramo. Nažalost, pandemija je razgovore o demografskom oporavku stavila po strani, a to nam je ključno za konkurentan razvoj kako hrvatskog gospodarstva tako i Hrvatske kao turističke destinacije.
Kako potaknuti djecu da upisuju zanimanja kakve današnji turizam traži? Koliki će biti udio strane radne snage kroz sljedećih desetak godina, i kako potaknuti mlade da upisuju zanimanja kakva današnji turizam traži?
- Točan udio strane radne snage nas ne treba brinuti koliko nas treba brinuti obrazovanje mladih, kako općenito tako i u turizmu. Potrebno je mlade osvijestiti o područjima gospodarstva, među kojima je i turizma, koja Hrvatskoj donose dugoročan prosperitet. Na tome se treba raditi od prvog razreda osnovne škole. Naša djeca trebaju biti svjesna područja u kojem žive i kako od onoga što smo naslijedili od naših predaka napraviti najbolje što možemo te kako time postići vlastitu samoaktualizaciju i kako kroz to ostvariti dobrobit za cijelo društvo. Nažalost, naše se obrazovni sustav time ne bavi. Moja djeca u školi uče isto što sam učila ja i ne vidim kako opetovano radeći istu stvar možemo postići napredak i potaknuti mlade da se educiraju za budući uspjeh.
Koliko Hrvatska prati moderne trendove u turizmu? Koliko je epidemija u tome pomogla?
- Hrvatska prati trendove u okvirima ulaganja i mogućnosti koja turističkom gospodarstvu stoje na raspolaganju. Indikativno je da investicijski fondovi "bježe“ od ulaganja u sve ono što je statično, naročito nakon pandemije i traže ulaganja u inovacije koje pomažu turističkom gospodarstvu da bolje i efikasnije stvara i upravlja. Hrvatska je za mene u tome beskrajna inspiracija, samo nedovoljno iskorištena. Hrvatska je sjajna turistička think tank država i upravo to postaje forte našeg studija turizma na Bernaysu. Studente educiramo da bi bolje i sa znanjem upravljali u turizmu, ali i da idu korak dalje i razmišljaju o inovacijama i načinima kako da znanja o turizmu koje Hrvatska ima prenesu drugim, pa čak i onima za koje mislimo da su bolji i uspješniji od nas.
Što današnji turisti žele i traže? Nudi li im to Hrvatska?
- Trendove u turizmu pratim gotovo 15 godina i turisti uvijek traže isto – sjajnu uslugu, vrijednost za novac te neko novo iskustvo. Ono što se mijenja su forme, tehnologija, mediji itd. te isto utječe prije svega na procese na strani ponude. Ali na strani potražnje, suština je, ponavljam, ovo troje – sjajna usluga, vrijednost za novac i novo iskustvo.
Imamo li održivi turizam ili je to samo još jedna mantra koja se ponavlja?
- Što bi bila suprotnost održivosti – neodrživost? Kakvo bi upravljanje turizmom trebalo biti nego održivo? Želim reći da se održivi razvoj u bilo kojem području djelovanja podrazumijeva. Stoga stavljanje naglaska na to smatram nepotrebnim. Ono što je potrebno, to su prakse upravljanja koje vode prema održivosti. To je ono što nam nedostaje. U Hrvatskoj nam nedostaju destinacije čije su upravljanje drugi prepoznali kao „održivo“ za buduće generacije. Upravo zato sam ponosna što je Green Destinations, vodeća svjetska organizacija za certificiranje destinacija, postao partner Bernaysa i što će naši studenti moći svoje praktično znanje stjecati kroz učenje njihovih praksi koje primjenjuju u preko 200 destinacija u svijetu.
Pred nama je evidentno rekordna sezona. Hoće li se Hrvatska ponovno suočiti s prekomjernim brojem turista i kako taj problem riješiti u budućnosti?
- Pojednostavljeno, imamo onoliko turista koliko ih je u ovom trenutku spremno platiti sve ono što nudimo. Možda u budućnosti netko drugi ponudi nešto bolje, drugačije, pa se potražnja preusmjeri negdje drugo. Tu bih kod terminologije zaista bila oprezna jer to zbunjuje. Overtourism, pa detourism, nebrojeni zvučni oblici turizma koji su u suštini nepostojeći, samo su zanimacija jednom te istom temom kroz bogatstvo terminologije. To dobrim dijelom proizlazi iz te multidisciplinarnosti turizma, ali kao i u svakoj gospodarskoj aktivnosti i u turizmu vrijede temeljna načela ekonomije kojih se treba držati. Vrijednost za novac uvijek prije ili poslije izbalansira ovaj problem.
Koje inovacije Hrvatska još nije uvela, a trebala bi?
"Inovacija“ koja nam nedostaje je znanje o upravljanju pružanjem usluga budućnosti. Sve drugo je samo operativni proces uvođenja po potrebi i u skladu s mogućnostima pojedinih hardware i software rješenja. Na konkurentnost u turizmu utječe niz faktora pri čemu su ekonomski pokazatelji uspješnosti destinacije poput broja noćenja i dolazaka i prihoda koje destinacija ostvaruje od turizma samo jedni od faktora i upravo tu Hrvatska pokazuje nevjerojatnu otpornost i sjajne rezultate te se primijeti dugogodišnji trud svih dionika turističkog razvoja. Međutim, bitno je da sada odemo korak dalje i da novim metodama upravljanja postignemo taj željeni kvalitativni iskorak o kojem se piše i govori gotovo stotinjak godina.
