"Moja ekonomska situacija je grozna", kaže Maria Cañas. Ona studira, na drugoj je godini na Sveučilištu u Salamanci. Počela je raditi kao 16-godišnjakinja, kako bi uštedjela nešto novca za fakultet. I tek se s 28 godina mogla upisati na studij medicine. Sad ima 30 godina i zna kako izgleda život na rubu egzistencijskog minimuma.
Njezin život bi se mogao promijeniti, piše Deutsche Welle, uz pomoć ideje koju predlaže španjolska ministrica rada i socijalne skrbi Yolanda Díaz. Naime, ona i njezina lijeva platforma Sumar svim mladim ljudima između 18 i 23 godine starosti želi na raspolaganje staviti 20.000 eura. Svojevrsno temeljno naslijeđe, usporedivo s idejom bezuvjetnog temeljnog dohotka, trebalo bi smanjiti postojeće socijalne razlike u Španjolskoj. Mladi ljudi bi tako od države dobili poklon koji bi im omogućio stvaranje baze za početak samostalnog života, odnosno apsolviranje izobrazbe, studija ili otvaranje vlastite firme.
Tu svotu bi trebale dobiti sve mlade Španjolke i Španjolci, neovisno o njihovoj ekonomskoj situaciji. U Španjolskoj svake godine oko pola milijuna ljudi postane punoljetno, za financiranje te ideje bi trebalo dakle oko deset milijardi eura – što je oko 0,8% bruto domaćeg proizvoda. „Temeljni kapital" bi se financirao preko takozvanog poreza za bogataše.
Ta ideja nije uopće nova, Njemački institut za ekonomska istraživanja (DIW) je primjerice već koncem 2021. u jednoj studiji predstavio sličan plan. Razni političari su ga u međuvremenu tematizirali. Ali sad je ta ideja po prvi put dio predizborne kampanje u Španjolskoj. Ministrica rada Díaz želi pobijediti na prijevremenim izborima koncem srpnja. Studentica medicine Maria Cañas kaže kako bi sve bilo lakše da je u mladim godinama dobila od države 20 tisuća eura.
Nasljedstvo odlučuje o budućnosti
Koncept koji je predstavila ministrica rada je društveno zapaljiva ideja. Radi se o načelnom pitanju: kako svi ljudi mogu dobiti iste šanse u životu? Kako neko društvo može na pošten način podijeliti kapital među članovima tog istog društva? I kako se pravedno može tretirati sve generacije? Kako se imovinu uopće može "zgrnuti” i očuvati?
Činjenica je da imovina obitelji, dakle nasljedstvo, određuje životni put mladih ljudi u Španjolskoj. „Nejednakost po pitanju imovine je mnogo veća nego nejednakost po pitanju primanja", kaže José Ignacio Conde-Ruíz, zamjenik Zaklade za primijenjene gospodarske studije (FEDEA) za DW. On taj razvoj smatra zabrinjavajućim.
Sudeći po podacima Centra za ekonomsku politiku (EsadeEcPol), obiteljski dohodak je zaslužan za to da djeca najbogatijih 10% stanovništva u odrasloj dobi raspolaže godišnjim prosječnim primanjima od oko 30.000 eura po osobi, odnosno da najbogatijih 1% stanovništva ima godišnji prihod od skoro 40.000 eura. U usporedbi s tim potomci onih stanovnika koji spadaju u najsiromašnijih 10% žitelja u odrasloj dobi raspolažu prosječnim godišnjim prihodima od oko 17.000 eura. Samo rijetkima uspije ono što se naziva „društveni uspon".
"Imamo veliku nejednakost po pitanju imovine, a ona se prenosi s generacije na generaciju", kaže Jorge Galindo, direktor EsadeEcPol, u razgovoru za DW. Temeljno nasljedstvo „bi moglo biti način da se prekine taj prijenos nejednakosti". Tako bi, dodaje on, mladi ljudi u Španjolskoj dobili više slobode da sami odlučuju o svom životu.
No, čak i među zagovornicima te ideje je prijedlog sporan, barem što se tiče nekih detalja. Treba li novac doista staviti na raspolaganje svim mladim ljudima, bez obzira je li njihova obitelj imućna ili ne? "Univerzalnu mjeru bi se lakše moglo provesti, jer bi se nju financiralo preko novog poreza za bogate", argumentira Conde-Ruíz. "Mladi ljudi koji potječu iz privilegiranog okruženja svejedno bi dobili taj temeljni kapital, ali bi morali i platiti znatni iznos poreza."
Stručnjaci kao što je Galindo su pak drugačijeg mišljenja. Ovaj politolog smatra da bi ta mjera bila znatno učinkovitija kada bi isplata novca ovisila o prihodima ili imovini nekog domaćinstva. Drugi stručnjaci spominju i neke druge „poluge" preko kojih bi se moglo amortizirati naslijeđene privilegije, na primjer da se ljudima iz siromašnijih slojeva omogući pristup stambenom prostoru po prihvatljivijim cijenama.
Socijalna nejednakost
Socijalna i financijska nejednakost u Španjolskoj nije izoliran slučaj – mlade Europljanke i mladi Europljani i u drugim zemljama sa sve više pesimizma gledaju u budućnost. U jednoj TUI-jevoj studiji o mladima iz lipnja 2023. se može pročitati kako 68% ispitanih osoba smatra da su prihodi u njihovim zemljama "jako” ili "uglavnom” nejednako raspoređeni.
Španjolska je, kad se radi o ideji zajamčenog temeljnog nasljedstva za mlade, pionir u Europi. Mjere kojima se želi osigurati ravnopravnije šanse u drugim su zemljama Europske unije prilično različite. U Njemačkoj postoji mogućnost isplate financijske podrške studentima, to je takozvani BAföG (Bundesausbildungsförderungsgesetz). Iznos koju primaju mladi ovisi o plaći roditelja: što oni manje zarađuju, djeca (odnosno studenti) primaju veću potporu od države.
Univerzalna potpora za studente postoji u Švedskoj ili Danskoj. Španjolska ministrica rada Yolanda Díaz argumentira kako bi po njezinim planovima mladi ljudi mogli sami odlučiti na što žele potrošiti taj novac – a ne bi ga morali investirati nužno samo u obrazovanje.
Koliko je ta ideja realistična?
Hoće li ideja zajamčenog „startnog kapitala" za mlade zaživjeti u Španjolskoj? To je za sada neizvjesno. Deutsche Welle piše da se radi samo o jednom prijedlogu koji je dio predizbornog programa. A osim toga je još nejasno kako bi se uopće tu ideju moglo konkretno provesti u djelo. Tko bi sve trebao plaćati porez iz kojeg bi se onda financirala isplata 20.000 eura po glavi (mladih) stanovnika? A ako bi isplata išla iz postojećeg proračuna, kako bi to funkcioniralo? Ekonomski stručnjak Conde-Ruíz napominje kako bi bilo teško očekivati da politika zauzvrat „ograniči" neke druge vrste podrške građanima, na primjer mirovine.
A to onda dovodi do pitanja međugeneracijske pravde, koje je u ovom trenutku dosta aktualno u Španjolskoj. Nedavno su, naime, mirovine porasle za osam posto za sve umirovljenike. Mladi su ostali praznih ruku, tako barem tvrde neki. A koncept platforme Sumar i Yolande Díaz je upravo reakcija na ta mišljenja. Isplatom tog "početnog kapitala" bi se ponovno trebala uspostaviti ravnoteža među generacijama, tvrde tvorci te ideje.
"Država bi tako pomogla mladim ljudima, zato što država shvaća da će privredu u zemlji kasnije morati voditi oni ljudi koji su danas mladi", kaže Maria Cañas. Za nju bi to bila važna investicija u budućnost mladih Španjolki i Španjolaca.