Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Mlada poljoprivrednica Marijana Musulin (34) može slobodno reći da ima najslađi posao od svih poljoprivrednika. Na svojem OPG-u Nana u Donjem Vojniću nedaleko od Karlovca bavi se uzgojem preslatkog škotskog visinskog goveda, koje kombinira s uzgojem pčela i proizvodnjom meda. Pridodamo li svemu tome njezina 7-godišnjeg Nemanju, koji već ima vlastito pčelarsko odijelce, i jednogodišnjeg Nikolu, koji je zasad tek u službi degustatora, Marijaninoj sreći nema kraja. Nije nimalo manje važan ni tata Janko (34) koji pomaže na svim frontama, onoliko koliko stigne od smjena na granici prema BiH, gdje radi kao policajac.
Strateški su rasporedili svoje životinje, krdo goveda ograđeno je na imanju Jankove rodne kuće u Bukovici, od njih koji kilometar prema Karlovcu, a prikolica s pčelama stacionirana je u Crevarskoj Strani, nedaleko od imanja Marijaninih roditelja, koji kilometar prema Sisku. Intenzivno se baviti poljoprivredom i odgajati dvoje male djece iziskuje dobre organizacijske sposobnosti, a čini se da Marijana i Janko to rade s lakoćom. Preuzeli su OPG koji je Jankova majka pokrenula još 2004.
Preko traktora do kravica
- Ispočetka je to bilo na razini hobija, odnosno jednog klasičnog seoskog imanja s nekoliko ovaca, svinja i par kokoši i ono zemlje što ima oko kuće. Kada smo brat i ja odrasli, OPG je preuzeo brat. Ja nisam mogao zbog svoje policijske službe, a nakon što sam se oženio, preuzela ga je Marijana te smo to onda podigli na višu razinu, pogotovo u posljednje tri godine, kada smo se počeli baviti pčelama i ušli u sustav PDV-a - objašnjava Janko.
Prije toga nabavili su škotsko visinsko govedo, ima osam godina i treća su obitelj u Hrvatskoj koja se odlučila na uzgoj ove zanimljive i simpatične vrste.
- Sasvim slučajno na oglasu sam pronašao traktor u Sloveniji i otišao sam ga pogledati na tu farmu. Tamo su imali krdo tog goveda i desila se ljubav na prvi pogled. Nisam ih odmah kupio, ali sam se počeo informirati i shvatio da su te kravice odlične za naš kraj i zarasle terene, nisu zahtjevne, otporne su na hladnoću, nema problema s teljenjem, nema mužnje, a meso je perfektno - otkriva Janko i dodaje da ih drže desetak komada u ekološkom uzgoju na ograđenom imanju na 7,5 hektara zemljišta. Mušku telad koriste za meso, a žensku prodaju na tržištu.
Ima u selu jedan djed Ljuban, malo se sporije kreće, pa je po njemu ime dobio i bik u krdu. No, kad je vidio Musuline na ogradi s nekoliko kilograma kruha, njihove omiljene delicije, poveo je prilično brzo svoje djevojke Rogešu, Baru, Mašu i ostale, zajedno s njihovim telićima, na marendu.
Tajne zanata
Mali Nemanja bez imalo straha ulazi među snažne životinje. Nakon obilaska goveda, krećemo prema pčelama, a Nemanja provjerava je li tata ponio njegovu pčelarsku opremu. Zbog hladnijeg dana one su uglavnom bile u košnicama, no dječak ih se ne bi plašio ni da su zujale oko nas.
- S pčelama smo krenuli baš od nule. Janko se prvi zainteresirao preko prijatelja koji ima dugogodišnju obiteljsku tradiciju pčelarenja te je godinu dana kod njega volontirao kako bi se uputio u sve tajne tog zanata, a onda je to znanje prenio na mene i krenuli smo s pčelama. Digli smo manji kredit, preko Karlovačke županije dobili subvenciju kamate te kupili prvi kontejner sa 64 košnice, koji nas je koštao 12.000 eura, pa je došla prikolica, drugi kontejner, kamion-tegljač koji to seli, hladnjača, mobilna vrcaona, treći kontejner, te smo prošlu godinu zaključili s prinosom između 4 i 5 tona meda - nabraja Marijana Musulin, dodajući da su do sada uložili oko 80.000 eura, koji se lijepo vraćaju, a uz to iz posla s medom sebi zaradi lijepu plaću i doprinose.
Šaputanje u pčelinjaku
Kaže da je ona glavna u vrcaoni, a na Janku su teži fizički poslovi, odnosno selidba prikolice tegljačem. Ovisno o godini, imaju od tri do sedam vrcanja.
- Prvi jači unosi su divlje trešnje, divlje šljive, vrba, maslačak, onda uljana repica, pa bagrem, u Lonjsko polje selimo za amorfu, pa se vraćamo na Petrovu goru zbog kestena, zatim na suncokret u Vukovar, pa se iz Vukovara opet vraćamo kući na livadu. Prošle godine smo zastali u Lonjskom polju zbog zlatošipke. Nijedna godina nije sasvim ista pa se prilagođavamo - otkrivaju Musulini.
- Drago mi je da radimo nešto što volimo, a istovremeno nema zdravije stvari od meda koji proizvodimo. Gradimo jednu dobru priču, malo je naporno uz malu djecu, ali uspijevamo. A mislim da Janko neće stati samo na ovome, planova imamo za širenje, možda i na turizam, jer smo nedavno kupili jedno zapušteno imanje s drvenom kućom i lijepim potencijalom - naglašava Marijana i dodaje da razmišljaju o otvaranju punionice za med te zadnja dva mjeseca intenzivno proučavaju pravilnike jer se radi o ozbiljnom ulaganju.
Pčele su, kažu nam Marijana i Janko, kao i ljudi, neke su vrijedne, neke lijene, jedne proizvode, druge jedu med, neke se žele rojiti, no nijedna košnica nije ista.
- Ali, one su istovremeno sjajno organizirane zajednice čiji se red treba poštovati i cijeniti i one će to višestruko vratiti - dodaje Janko tiho dok stojimo na šlepi punoj košnica, kako ne bi uznemirio svoje drage i vrijedne životinjice.
