Kad se govori o budućnosti sada već više od 100 milijardi kuna privatne mirovinske štednje hrvatskih građana u mirovinskim fondovima, poprilično se podcjenjuju univerzalni problemi s kojima se na suvremenim planetarnim tržištima susreću baš svi fond menadžeri.
Kako u eri povijesno niskih prinosa osigurati adekvatne prinose za mirovinske štediše?!
Tema otvaranja novih investicijskih prilika za hrvatske mirovinske fondove kao i modernizacija pravila koja propisuju njihova ulaganja priča je koja se razvlači godinama, dolazi tek do manjih kozmetičkih promjena i, općenito, ne postoji osjećaj urgentnosti kad je u pitanju nužna prilagodba. A utjecaj politike niskih i negativnih kamatnih stopa kombiniranih s quantitative easing programima centralnih banaka ima ekstremno snažan utjecaj na prinose fondova.
Valja, naime, znati da su politike velikih svjetskih centralnih banaka dovele do dramatičnog pada prinosa na obveznice, a da su mirovinski fondovi, i to ne samo hrvatski kojima je to naložio zakon, prirodno orijentirani ulaganju upravo u obveznice. Ako tu ne mogu generirati sigurne dugoročne prinose, gube najznačajniju polugu za održavanje sigurnosti ulaganja.
Trenutačno oko 17 bilijuna dolara državnih i korporativnih obveznica nosi negativne prinose. Analitičari Bloomberga jasno su rekli da su takvi uvjeti investiranja uz padajuće prinose za mirovinske fondove oblik “financijskog vandalizma” za mirovinske fondove.
Mirovinski fondovi svugdje u svijetu pa tako i u Hrvatskoj imaju izrazito dugoročne obveze koje pak moraju adekvatno uskladiti sa svojom imovinom. U normalnim financijskim uvjetima obveznice su bile očigledan izbor držanja dugoročne ravnoteže. No, ako su menadžeri mirovinskih fondova prisiljeni kupovati obveznice s negativnim prinosima, onda planetarno gledano budućnost umirovljenika postaje neizvjesna.
Ogromni američki fondovi masovno smanjuju procjene povrata na uloženo, najveći svjetski mirovinski fond - Japanski vladin investicijski fond - upozorio je da menadžeri realiziraju gubitke po gotovo svim vrstama imovinskih klasa. Japanski odgovor na taj problem vrlo je neuobičajen: spremaju povećati alokaciju ulaganja prema “private” segmentu s 0,3 na 5 posto. Ulaze u svijet viših rizika. Tradicionalna sigurna mjesta za spremanje novca mirovinskih štediša sada više nisu tako sigurna, a donose gubitke. U europskim mirovinskim fondovima počeli su razgovarati o potrebi smanjenja budućih isplata. Iz fonda Calper procjenjuju pad prinosa u sljedećem desetljeću s 7 na 6,1 posto. Iz Guggenheim Partnersa procjenjuju pak kako monetarno popuštanje napuhuje balon državnih obveznica te predlažu širenje vrlo suženih kreditnih spreadova. U pojedinim fondovima, kao u nizozemskom PFZW-u, već upozoravaju na buduće smanjivanje penzija.
Ukupna svjetska vrijednost imovine mirovinskih fondova prema podacima OECD-a pala je u 2108. za velikih 4 posto, i to na 27,6 bilijuna dolara. Kako zaštititi budućnost novih penzionera ako je era negativnih kamata “novo normalno”?
Upozorenja velikih fond menadžera, poput onog Marka Downdfinga iz BlueBay Asset Managementa, kako se zbog prinosa na obveznice “...vlade i centralne banke moraju probuditi” ipak po svemu sudeći neće upaliti. Policy makeri imaju puno više kratkoročnih briga. Nema fokusa na budućnost mirovinskih sustava. Fondovi stoga sami pokušavaju u potrazi za prinosima ići i prema rizičnijim ulaganjima. U svjetskoj industriji mirovinskih fondova tako je već primijećen značajni zaokret ulaganja prema tzv. private equtiju. Nordijski mirovinski fondovi počeli su smanjivati udjele u dionicama i prebacivati dijelove ulaganja u alternativnu imovinu. U igri su sada čak i nekretninski biznisi.
Uz padajuće prinose na obveznice koje, ako ništa drugo, mirovinskim fondovima služe kao benchmark, sve to neće biti dovoljno da bi se zadržao postojeći omjer pokrivenosti plaća penzijama. Vrijednost ušteda u mirovinskim fondovima može biti erodirana i kroz cijeli niz drugih već sada planetarno vidljivih rizika, pogotovo na zapadu: A) Demografska bomba otkucava u mnogim zemljama. Sve je veći udio starijeg stanovništva, a u mnogim zemljama povećava se i očekivano doživljenje. B) Strukturalna nezaposlenost problem je mnogih zapadnih ekonomija. C) Velik broj zemalja nema pod kontrolom putanju javnog duga. D) Očigledan globalni rast nejednakosti djeluje uz demografske trendove deflatorno i limitira rast agregatne potražnje.
U Japanu, u kojem su neki od ovih problema najizraženiji, već procjenjuju smanjivanje pokrivenosti penzijama u odnosu na prihode prije umirovljenja s 61,7 posto na 51-52 posto do 2040.. A trebali bi pasti na ispod 40 posto u 2050. Iako to zvuči dosta strašno, hrvatski štediše trebaju obratiti pozornost kako u Japanu, ako ništa drugo, trenutačno prosječni bračni par uživa u oko 2000 dolara vrijednoj penziji te će realna vrijednost njihove mirovine ipak ostati koliko toliko pristojna i u 2040. i u 2050. , iako će se Japancima doimati katastrofalno. Za razliku u Hrvatskoj je omjer prosječne plaće i mirovine već na samo 38 posto bez obzira na usklađivanja. Gdje ćemo mi biti ako će dalje padati pokrivenost uz ovako nisku realnu mirovinu?
S obzirom na tu ekstremnu financijsku osjetljivost budućih umirovljenika, kao i činjenicu da je prvi stup međugeneracijske solidarnosti davno bankrotirao, jasno je da u Hrvatskoj hitno mirovinskim fondovima treba ponuditi mogućnost ulaganja u sigurnu i vrijednu državnu imovinu. Priča s ulaskom mirovinskih fondova u autoceste, iako vjerojatno veći dio građana ne bi imao ništa protiv, ispolitizirala se bez razloga. Autoceste bi mogle biti sigurni izvor budućih zarada za mirovinske štediše. Općenito infrastrukturni projekti RH mogli bi biti kvalitetni investicijski izazov mirovinskih fondova. Zbog čega se dio portfelja mirovinskih fondova u zdravorazumskoj mjeri ne bi transformirao prema ulaganjima u zračne luke, Hrvatsku elektroprivredu, ACI ili JANAF?
U domaćim mirovinskim fondovima očekuju dodatnu globalnu diverzifikaciju imovine, a koliko će u tom procesu pojedini fond menadžeri ulaziti u nove rizike kako bi podigli prinose, bit će stvar njihove procjene o prihvatljivosti rizika ovisno o tržišnim prilikama.