Ako uzgajate povrće u vrtu ili čak na balkonu, gledati kako rastu plodovi biljaka koje ste zasadili vlastitim rukama i potom ih ubrati, izaziva poseban osjećaj. A da ne govorimo koliko je domaće povrće puno okusa i mirisa. Nažalost, nemaju svi taj luksuz da mogu uzgajati povrće u svom vrtu pa se oslanjaju na kupnju na tržnicama i u trgovinama. Tamo se može pronaći povrće različite kvalitete koje dolazi s domaćih polja, ali i iz uvoza.
Prema podatcima Hrvatske gospodarske komore (HGK), u prvih par mjeseci 2020. Hrvatska je uvezla povrća za čak 64,4 milijuna eura, dok je od domaće proizvodnje izvezeno tek 11,6 milijuna eura.
Iako naša država ima prirodne uvjete za proizvodnju gotovo svih povrtnih sorti, kronično nam ih nedostaje. Tako tvrdi prof. dr. sc. Ivo Grgić, stručnjak za poljoprivredu s Agronomskog fakulteta te kaže da je domaća proizvodnja povrća i prije i sada daleko ispod potreba Hrvatske, kako u konzumnoj, tako i u industrijskoj potrošnji.
- Prema dostupnim podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, u 2015. godini pod svim povrtnim kulturama je bilo 19.552 hektara, pri čemu je trećina bila pod krumpirom. U 2022. godini došlo je do smanjenja površina pod povrćem na 18.239 hektara pri čemu je i dalje najzastupljeniji krumpir s 5.341 hektara ili 29,3 posto – objašnjava Grgić.
Jedno od glavnih pitanja, čiji odgovor zanima mnoge, jest - zašto dolazi do manjka povrtnih sorti u Hrvatskoj?
Među glavnim razlozima Grgić navodi konstantnu utakmicu domaćih proizvođača s velikim europskim tvrtkama, gdje cijenom, količinom i sigurnošću opskrbe velikih kanala distribucije i potrošnje, kaže, imaju male šanse za uspjeh.
- Veliki lanci ili preferiraju proizvođače država iz kojih dolaze ili se drže dugoročnih stabilnih ugovora s dobavljačima. Povećana domaća proizvodnja, dakle, nije jamac njihove veće prisutnosti na policama. Uz to, naša proizvodnja povrća je dosta usitnjena, proizvođači su pojedinačno mali i ciljaju na skromne tržne niše. Iako od većih otkupljivača i distributera ponekada dolaze i pozitivni signali, naši poljoprivrednici se drže klasičnih, manje radno intenzivnih kultura, kao što su pšenica i kukuruz, gdje se veća pozornost posvećuje potporama, a manje tehnološkom iskoraku – objašnjava Grgić.
Ključan kotačić
Da je sirovina iz trećih zemalja manje konkurentna u odnosu na domaću smatra i Goran Kovačić, pomoćnik direktora sektora Poljoprivreda u tvrtki Podravka.
- Dodatni troškovi, kao što su transport i analiza sirovina, svakako poskupljuje povrće u odnosu na ono domaćeg porijekla. Upravo iz tog razloga Podravka potiče domaću proizvodnju. Na vlastitim poljima krenuli smo i u veću proizvodnju povrća koji se prerađuje u našim tvornicama. To su krastavci, paprika, rajčica, grašak i cikla. Da bi što više potaknula domaću proizvodnju, Podravka je selekcionirala i tri sorte paprike - Slavonku, Podravku i Pitomu – kaže Kovačić.
Ključan kotačić u povećanju domaće proizvodnje povrća su, dakako, poljoprivrednici s kojima Podravka svakodnevno surađuje već dugi niz godina. Iako su se neki od njih prije samo bavili uzgojem ratarskih kultura (pšenica, ječam, kukuruz), upravo su se na nagovor Podravke okušali u proizvodnji povrća.
- Prednosti koje naši kooperanti imaju u suradnji s Podravkom su višestruke. Pomažemo im u savjetovanju, posuđujemo im strojeve za obradu zemlje, kod nas mogu nabaviti repromaterijal po povoljnijim cijenama, kao i kvalitetno sjeme, zaštitu za usjeve i sustave za navodnjavanje. Također, jedna od najbitnijih prednosti je svakako definirana cijena otkupa – veli Kovačić.
Ipak, uzgoj povrća na većim površinama iziskuje puno veći angažman nego kod onog kojeg sadimo u manjim količinama za vlastite potrebe. Najveći izazovi kod Podravkinih kooperanata, ističe Kovačić, su vremenske neprilike poput tuče i velikih količina kiše. Osim toga, veliki problem je i navodnjavanje, dodaje, kojeg u Hrvatskoj nema u dovoljnoj mjeri.
Tehnološki razvitak je nužan
Da bi se došlo do željenih rezultata u proizvodnji povrća, Grgić smatra da je nužan značajan strateški zaokret i to svih proizvodno-tržnih sudionika.
- Okvire za to stvara država teritorijalno zonirajući proizvodnju povrća u područja poredbenih prednosti te raspoložive radne snage. Prvenstveno je potrebno za svako područje izraditi preporuke za proizvodnju povrtnih kultura na otvorenom ili u zaštićenom području. Tome je potrebno prilagoditi raspoloživi i primjenjivi dio mjera poljoprivredne politike, od investicija do proizvodno vezanih potpora. Također, proizvođači se moraju poslovno povezati te primijeniti suvremena tehničko-tehnološka rješenja za što su potrebna i dodatna znanja – navodi Grgić.
Podravka zato prije svake sezone održava edukacije za svoje kooperante u koje su uključeni i strani stručnjaci.
- Uključeni smo u razne radne skupine koje donose zakone mjere i direktno se odnose na proizvodnju povrća. Nabavljeni su moderni sustavi navodnjavanja kap na kap koji precizno dodaju vodu i hranjive tvari biljkama. Sustavi su povezani s automatskim meteorološkim stanicama koje šalju podatke koliko treba vode dodati u tlo da bi se biljka mogla optimalno razvijati – objašnjava Kovačić.
Budućnost proizvodnje povrća u Hrvatskoj, zaključuje Grgić, bit će na prilagodbi klimatskim promjenama, posebno kod proizvodnje na otvorenom, ponudi proizvoda iz ekološkog uzgoja te na jačoj suradnji proizvođača i otkupljivača. U tome će se Podravka truditi aktivno sudjelovati i dalje, na zadovoljstvo svih uključenih.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Podravke.