Srijem i Slavonija su kraj koji se posebno diči svojom tradicijom. Zašto i ne bi, kada se ona krije na skoro svakom koraku - u hrani, odjeći, prirodi pa i ljudima. Osjeti se u toploj žlici čobanca ili fiša čiji recept se prenosi s koljena na koljeno. Primijeti se u narodnoj nošnji dječaka i djevojčica, onoj istoj koju su naslijedili od svojih baka i djedova. Čuje se i u poznatim bećarcima čiji stihovi se nisu mijenjali već generacijama, kao i u šuštanju krošnji stoljetnih šuma hrastova.
Ipak, posebni osjećaj tradicije živi u autentičnim šokačkim kućama Vukovarsko-srijemske županije. Riječ je o vrsti smještaja gdje posjetitelj dublje zagazi u sjećanje stare Slavonije, živeći u svijetu jednog drugog, sada već i pomalo zaboravljenog vremena.
Uzmimo, za početak, Kuću za odmor Šokačka lady u Županji. U njoj se nalazi alt deutsch namještaj iz sredine 19. stoljeća koji je revno prikupio Marko Maroševac, lokalni čuvar tradicije i narodnih običaja te vlasnik spomenutog smještaja. Kako nam je ispričao, objekt je sagradila plemenita obitelj Tomašić iz Turopolja, no od njihova originalnog namještaja je veoma malo očuvano.
Dvije glavne zvijezde u njegovoj kolekciji su krevet i kredenac koji su pripadali Katarini Horvatović, Župnjanki po kojoj je kuća i dobila ime. Priča o „šokačkoj lady“ svoje korijene vuče s početka 20. stoljeća kada je skupina britanskih industrijalaca stigla u Županju s namjerom gradnje tvornice tanina. Jedan od devetorice Engleza, Fredy Hepburn, ugledao je lijepu djevojku, kćer seoskog majstora Đurice te se na prvi pogled zaljubio u nju. Njihovim vjenčanjem Županjka Katarina postala je prva „šokačka lady“, a upravo je njen suprug zaslužan za donošenje prve nogometne lopte u Hrvatsku. Ranije spomenuti krevet i kredenac pripadali su upravo slavonskoj kraljevskoj dami, no trenutno nisu izloženi za goste, barem dok Maroševac ne nabavi i drugi krevet iz kolekcije.
Kredenac kao kalendar
Još jedan prozor u prošlost nudi i Kuća za odmor Weinrauch u Iloku. Riječ je o domu koji je prije pripadao bračnom paru Alice i Gabriel Weinrauch, čiji su preci bili liječnici i učitelji s malo drugačijom kućom od ostalih u mjestu. Više „švapskom“ nego ruralnom, kaže vlasnik Vlatko Matković. Od posebnih zanimljivosti ističe kuharicu s receptima za kolače Alicine mame, njemačke romane iz biblioteke čika Gabriela, ali i kredenac koji je služio kao kalendar.
- Na njemu su zapisani važniji datum iz moje obitelji. Od malih stvari poput dana kada se nasadila kvočka ili vodio nerast na skok. Ili veliki događaji kao kada je baka polagala za majstoricu šnajdericu – priča Matković.
Osim pojedinih dijelova namještaja, u kući je i priručna starinska kuhinja, no najljepši dio je ganak, vanjski zatvoreni hodnik nalik na zimski vrt.
Još jedna posebna i tipična slavonska prostorija krije se u ruralnoj Kući za odmor Snašini kućari u Gradištu. Staro obiteljsko zdanje, jedno od najstarijih u selu, opremljeno je autentičnim namještajem te raznim uporabnim predmetima starim i više od 150 godina tako da se može reći da se radi o svojevrsnom muzej mjesta.
- Kuhinja i spavaća soba su stvarno namješteni s autohtonim tradicijskim predmetima iz starih dana i taj je dio namijenjen samo za razgledavanje – objašnjava Željka Blaževac, kćer vlasnice Marice Jovanovac.
Autentični smještaj
Ta ranije spomenuta posebna prostorija jest kućar, odnosno pomoćna kućica na imanju u kojoj je mladi bračni par imao malo više privatnosti. Kako nam pojašnjava Blaževac, prije su ljudi živjeli u zadrugama, tako da je u kućanstvu znalo biti i po 20 ljudi. Upravo su zato postojali kućari – odvojene sobe za trenutke bez ometanja.
Osim autentičnog smještaja, gostima demonstriraju kako se koristi tkalački stan ili kako su se to nekad šarale tikvice. Također pripremaju ukusne slavonske delicije, od čobanca, fiša i sarme pa do klasične meze s kobasicom, sirom i kulenom.
Još jedan domaćin šokačke kuće koji posjetitelje veoma rado ugosti vlastitim proizvodima jest i Darko Juzbašić, vlasnik Matkove pecare. Radi se o prekrasno obnovljenom starom zdanju s autentičnim dvorištem i gospodarskim zgradama. Upravo na mjestu gdje su nekada bili štala i ambar (žitnica) on je napravio kušaonicu gdje se uz domaće suhomesnate slavonske proizvode i kolače može degustirati rakija i likeri.
- U svojoj ponudi imamo rakiju šljivovicu, dunjevaču, jabukovaču, voćne likere od bazge, dunje, višnje i oraha. Obilaskom gospodarstva može se doći do spoznaje kako se nekada živjelo i radilo u tipičnim šokačkim kućama te pokazati cijeli slijed tehnologije odnosno načina proizvodnje tradicionalne slavonske šljivovice – priča Juzbašić.
Kutak za svakoga
Posljednja kuća za odmor u našem tekst jest malo drugačija od ostalih, odnosno zeru modernija. Radi se o Ladanjskoj kući Maras u Marincima. Objekt sadrži osam kreveta, blagovaonicu i kuhinju s perilicom posuđa, pećnicom te mikrovalnom pećnicom, a u sklopu imanja je i bazen te košarkaško i nogometno igralište. Kuću je vlastitim rukama izgradila obitelj Maras, a cilj je bio ponuditi mjesto za odmor u kojem će svatko pronaći kutak za sebe.
- Priroda oko kuće je prekrasna. Može se pješke spustiti do ribnjaka, pa od tamo otići do mladog nasada jabuka i meditirati. Za sportaše tu su igrališta, a ljubitelji vanjskih aktivnosti mogu unajmiti bicikl i istraživati okolna polja i šume. Jednostavno, nađe se nešto za svakoga – kaže Mirjana Maras.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s Turističkom zajednicom Vukovarsko-srijemske županije.
