ZAGREB - Kao buduća članica NATO-a, Hrvatska će se, gotovo je sigurno, morati odreći članstva u pokretu nesvrstanih gdje trenutačno ima status promatrača. Umjesto toga, Hrvatska bi mogla prijeći u status gosta.
Riječ je zapravo o praćenju rada pokreta “iz gledališta”, ali tom se mogućnosti koriste mnoge zemlje, poput Svete Stolice, Njemačke, SAD-a. Hrvatska je danas u statusu promatrača, čini se, posljednji put sudjelovala na ministarskom sastanku pokreta nesvrstanih koji je počeo u glavnom gradu Irana.
Na samom početku sastanka iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad proglasio je jučer UN oruđem velikih sila i osudio podizanje optužnice protiv sudanskog predsjednika Bashira. Iranski ministar vanjskih poslova pak pozvao je zemlje članice, njih 118, da podrže iransko članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a.
Tako je još jedan sastanak članica pokreta nesvrstanih počeo u uobičajenim kontroverzama koje prate njegov rad gotovo od samih početaka, a posebno nakon pada Berlinskog zida (dovoljno se sjetiti summita u Beogradu 1989.).
Hrvatsku na sastanku zastupa ambasador u Iranu Esad Prohić. No nakon što je Hrvatska dobila pozivnicu za članstvo u NATO-u, postavlja se pitanje kakav bi status u pokretu nesvrstanih trebala imati, odnosno hoće li se morati odreći statusa promatrača zato što je pokret nastao okupljanjem zemalja koje nisu bile člance NATO-a ili Varšavskog ugovora, tih simbola hladnog rata. Malta i Cipar pokret su napustile nakon ulaska u članstvo Europske Unije i nisu zadržale ni status promatrača.
Predsjednik Republike Stjepan Mesić sudjelovao je 2006. godine u Havani na posljednjem, 14. summitu pokreta nesvrstanih. Tako visoku zastupljenost Hrvatske, prvi put od stjecanja neovisnosti, motivirala je, prema predsjednikovim riječima, politika jačanja suradnje s Trećim svijetom te lobiranje za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a.
Budimir Lončar, savjetnik predsjednika Republike, misli pak da članstvo u NATO-u više nije u koliziji sa statusom promatrača jer se i sam pokret posljednjih godina transformirao u skladu s novim političkim trenutkom. No među promatračima nema niti jedne europske zemlje osim Hrvatske i Ukrajine.
- Činjenica da se pokret održao i nakon završetka hladnog rata pokazuje njegovu relevantnost i političku izdržljivost ne samo za članice nego i u sustavu UN-a - kaže savjetnik predsjednika Lončar.
Ivo Banac, predsjednik HHO-a, to što Hrvatska postaje dio NATO-a ne smatra problemom i drži da bi bilo dobro da zadrži status promatrača koji ne daje pravo glasa i odlučivanja, ali jamči jaku lobističku funkciju.
Politolog Damir Grubiša također se zalaže za dobre odnose s nesvrstanima, ali ističe da će, sukladno statutu pokreta, Hrvatska vrlo vjerojatno morati prijeći u status gosta. No pokret nesvrstanih ne poznaje status “stalnoga gosta”. Grubiša također dodaje da “NATO čak potiče suradnju s tim zemljama i organizacijom”.
NATO nije problem. Bilo bi dobro zadržati status promatrača
S nesvrstanima treba biti dobar, ali morat ćemo prijeći u status gosta
Hrvatska će, dakle, napustiti pokret kojem je glavni ton davao upravo Josip Broz Tito i koji je bio na svim summitima od prvog u Beogradu do Havane 1979. godine, kada se suprotstavio Castrovom prijedlogu da se odrede “prirodn prijatelji pokreta”. Tih su godna pak tadašnju Jugoslaviju posjećivali brojni lideri trećeg svijeta među kojima nije nedostajalo ni egzotičnih, poput zloglasnog Idi Amina.
Od Nehrua i Tita do Ahmadinedžada
RIM - Za nesvrstanost (među vojnopolitičkim blokovima i interesnim sferama) prvi se zauzeo indijski premijer pandit Jawaharlal Nehru u Colombu 1954.; s konceptom nesvrstanosti su koincidirala i petora načela (pancha shila) podržana na Afro-azijskoj konferenciji u Bandungu 1955., a globalni karakter nesvrstanosti dogovorili su
Nehru (Indija),
Tito (Jugoslavija) i
Nasser (Egipat) 1956. na Brijunima. Njih trojica su zajedno sa Soekarnom (Indonezija) i Nkrumahom (Gana) na XV zasjedanju Glavne skupštine OUN dogovorili konferenciju na vrhu nesvrstanih zemalja, koja je sljedeće godine održana u Beogradu (do Havane 2006. održano je 14 takvih konferencija).
Hoteći biti u unosnoj ekvidistanci spram američkog i sovjetskog bloka, Tito je nesvrstanost promovirao u ideološku doktrinu jugoslavenske vanjske politike. Od Hrvata glavni tajnici nesvrstanih bili su Josip Broz (1961.-64.) i Stjepan Mesić (1991.), obojica na čelu Jugoslavije. Hrvatska se nakon neovisnosti priklonila preostalome zapadnom bloku, oslanjajući se više o SAD nego o EU, dok su sve velike stranke bile i za formalni blokovski angažman u sklopu NATO. U pokret nesvrstanih Hrvatska je ipak privirila kao promatrač.
Vlado Vurušić;Željko Trkanjec
Riječ je zapravo o praćenju rada pokreta “iz gledališta”, ali tom se mogućnosti koriste mnoge zemlje, poput Svete Stolice, Njemačke, SAD-a. Hrvatska je danas u statusu promatrača, čini se, posljednji put sudjelovala na ministarskom sastanku pokreta nesvrstanih koji je počeo u glavnom gradu Irana.
Na samom početku sastanka iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad proglasio je jučer UN oruđem velikih sila i osudio podizanje optužnice protiv sudanskog predsjednika Bashira. Iranski ministar vanjskih poslova pak pozvao je zemlje članice, njih 118, da podrže iransko članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a.
Tako je još jedan sastanak članica pokreta nesvrstanih počeo u uobičajenim kontroverzama koje prate njegov rad gotovo od samih početaka, a posebno nakon pada Berlinskog zida (dovoljno se sjetiti summita u Beogradu 1989.).
Hrvatsku na sastanku zastupa ambasador u Iranu Esad Prohić. No nakon što je Hrvatska dobila pozivnicu za članstvo u NATO-u, postavlja se pitanje kakav bi status u pokretu nesvrstanih trebala imati, odnosno hoće li se morati odreći statusa promatrača zato što je pokret nastao okupljanjem zemalja koje nisu bile člance NATO-a ili Varšavskog ugovora, tih simbola hladnog rata. Malta i Cipar pokret su napustile nakon ulaska u članstvo Europske Unije i nisu zadržale ni status promatrača.
|
 |
 |
| Poseban ton pokretu je davao Tito, na slici s Nasserom i Nehruom.
|
Tito sa zločincem Idijem Aminom
|
1979. godine Tito se usprotivio Castru
|
Predsjednik Republike Stjepan Mesić sudjelovao je 2006. godine u Havani na posljednjem, 14. summitu pokreta nesvrstanih. Tako visoku zastupljenost Hrvatske, prvi put od stjecanja neovisnosti, motivirala je, prema predsjednikovim riječima, politika jačanja suradnje s Trećim svijetom te lobiranje za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a.
Budimir Lončar, savjetnik predsjednika Republike, misli pak da članstvo u NATO-u više nije u koliziji sa statusom promatrača jer se i sam pokret posljednjih godina transformirao u skladu s novim političkim trenutkom. No među promatračima nema niti jedne europske zemlje osim Hrvatske i Ukrajine.
- Činjenica da se pokret održao i nakon završetka hladnog rata pokazuje njegovu relevantnost i političku izdržljivost ne samo za članice nego i u sustavu UN-a - kaže savjetnik predsjednika Lončar.
Ivo Banac, predsjednik HHO-a, to što Hrvatska postaje dio NATO-a ne smatra problemom i drži da bi bilo dobro da zadrži status promatrača koji ne daje pravo glasa i odlučivanja, ali jamči jaku lobističku funkciju.
Politolog Damir Grubiša također se zalaže za dobre odnose s nesvrstanima, ali ističe da će, sukladno statutu pokreta, Hrvatska vrlo vjerojatno morati prijeći u status gosta. No pokret nesvrstanih ne poznaje status “stalnoga gosta”. Grubiša također dodaje da “NATO čak potiče suradnju s tim zemljama i organizacijom”.
NATO nije problem. Bilo bi dobro zadržati status promatrača
S nesvrstanima treba biti dobar, ali morat ćemo prijeći u status gosta
|
|
|
B
anac:
|
Gru
biša:
|
Hrvatska će, dakle, napustiti pokret kojem je glavni ton davao upravo Josip Broz Tito i koji je bio na svim summitima od prvog u Beogradu do Havane 1979. godine, kada se suprotstavio Castrovom prijedlogu da se odrede “prirodn prijatelji pokreta”. Tih su godna pak tadašnju Jugoslaviju posjećivali brojni lideri trećeg svijeta među kojima nije nedostajalo ni egzotičnih, poput zloglasnog Idi Amina.
Od Nehrua i Tita do Ahmadinedžada
RIM - Za nesvrstanost (među vojnopolitičkim blokovima i interesnim sferama) prvi se zauzeo indijski premijer pandit Jawaharlal Nehru u Colombu 1954.; s konceptom nesvrstanosti su koincidirala i petora načela (pancha shila) podržana na Afro-azijskoj konferenciji u Bandungu 1955., a globalni karakter nesvrstanosti dogovorili su
Nehru (Indija),
Tito (Jugoslavija) i
Nasser (Egipat) 1956. na Brijunima. Njih trojica su zajedno sa Soekarnom (Indonezija) i Nkrumahom (Gana) na XV zasjedanju Glavne skupštine OUN dogovorili konferenciju na vrhu nesvrstanih zemalja, koja je sljedeće godine održana u Beogradu (do Havane 2006. održano je 14 takvih konferencija).
Hoteći biti u unosnoj ekvidistanci spram američkog i sovjetskog bloka, Tito je nesvrstanost promovirao u ideološku doktrinu jugoslavenske vanjske politike. Od Hrvata glavni tajnici nesvrstanih bili su Josip Broz (1961.-64.) i Stjepan Mesić (1991.), obojica na čelu Jugoslavije. Hrvatska se nakon neovisnosti priklonila preostalome zapadnom bloku, oslanjajući se više o SAD nego o EU, dok su sve velike stranke bile i za formalni blokovski angažman u sklopu NATO. U pokret nesvrstanih Hrvatska je ipak privirila kao promatrač.
|
Tko su nesvrstani
|
Vlado Vurušić;Željko Trkanjec