Marija Baouardy, rođena je 1846. godine u Nazaretu, baš kao i Marija, majka Isusova. Pripadala je istočnom, grkokatoličkom obredu - pa je po tamošnjim propisima prvu pričest mogla primiti odmah, kao malo dijete.
Rano je ostala bez roditelja, ali dobro ju je odgajao bogati rođak, kupio joj je i kuću i našao lijepog i bogatog zaručnika. Ali ona se nije htjela udavati.
Na svadbu je umjesto sebe poslala sestričnu sa svim darovanim nakitom. Od tada su u kući s njom postupali kao sa služavkom. Odbila je i muslimana koji je htjede za ženu te ju je on teško ranjenu, misleći da je mrtva, ostavio u jednoj uličici. Onda se je kao sluškinja zaposlila u Aleksandriji. Preboljela je i tešku bolest očiju - bila je već slijepa, ali joj se vid vratio. Zaposlila se onda, 1863. godine, u Marseillesu. Uskoro je ušla u samostan sestara sv. Josipa.
Prvog petka u svibnju 1867. pojavile su se na njoj Isusove rane - bila je stigmatizirana (kao naš Zlatko Sudac!). Ipak nije ostala u tom samostanu, primili su je karmelićanke u gradu Pauu u Francuskoj.
Kao misionarku poslali su je u Indiju, a poslije u Betlehem gdje je vodila gradnju dva samostana. Umrla je u Nazaretu 26. kolovoza 1878. godine. Postupak za proglašenje blaženom započeo je u Svetoj Stolici 1927. a blaženom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 1953. godine.
U njezinoj je pobožnosti središnje mjesto zauzimao Duh Sveti - treća božanska osoba. Imala je i viđenje s porukom: “Tko zazove Duha Svetoga, tražit će me i naći će me... Neće umrijeti u tmini nego u miru.”
Preporučila je da svaki svećenik jednom mjesečno služi misu na čast Duha Svetoga.
Ivan Pavao II. volio je istaknuti baš takve svete duše - jednostavne, ne samo rimskoga, nego i drugih katoličkih obreda - posebno odane baš Duhu Svetom i, eto, čak karizmatičare s Isusovim ranama na tijelu. Eto, rimokatolici moraju napokon shvatiti da su i grkokatolici iste vjere i u istoj Crkvi - a kad netko dobije znakove Isusovih rana, ipak zaslužuje barem poštovanje, a ne naoko pravovjernu sumnju.