Neke tradicije doista vrijedi čuvati - primjerice, hranu. Hrvatska obiluje tradicionalnim receptima, onima koje su spremale naše bake i prabake. Neka od njih gotovo su potpuno otišla u zaborav (primjerice, ogulinske mošnje - štruke od konoplje), neka su se vratila na velika vrata (viška ili komiška pogača), a neke dan danas svako malo, ponekad u moderniziranoj verziji, pokucaju na vrata naših kuhinja ili pak restorana. U ovom tekstu odlučili smo se malo poigrati s tim domaćim, tradicionalnim okusima i inspirirati vas da ih, ako još niste, probate ili da ih se, u slučaju da ste ih maknuli s uobičajenog jelovnika, ponovno prisjetite. Ili, možda čak otputujete na "izvor"! Pa zar nije recept ili sjećanje na onaj predivni okus u ustima jedan od najboljih suvenira? Ovo je naš izbor tradicionalnih jela koja bi bilo šteta propustiti....
Gibanica
To tradicionalno jelo međimurske kuhinje nerijetko uspoređuju s prekmurskom gibanicom, no oba jela razliku se po vrsti tijesta i broju nadjeva. Međimurska se sastoji do čak četiri, na prvu nespojiva - od maka, sira, oraha i jabuka - koji na kraju čine vrlo ukusnu cjelinu. Svi slojevi odvojeni su korama bogato premazanima maslacem. Ovaj kolač vrlo je kaloričan.
Soparnik
Ako je netko usavršio to jelo - pitu od blitve - onda su to dalmatinska Poljica. Samo jelo - vrlo jednostavno, a priprema se od blitve, mladog luka i peršina koje "grle" dva sloja tijesta - korijene vuče još iz vremena Turaka. U Poljicima soparnik peku u kominu, na limu, i prekrivaju ga žeravicom. Obično bude gotov za 20-ak minuta, a zatim ga dodatno premazuju maslinovim uljem u koje se doda protisnut češnjak.
Skradinski rižot
Ovo jelo svojedobno je oduševilo i planetarno poznatog Anthonyja Bourdaina. Riječ je o dalmatinskoj deliciji koja zahtijeva vrijeme - njegovo pripravljanje traje od osam do 10 sati, a tradicionalno su ga radili muškarci u Skradinu. Jedna od tajni njegova izvanrednog okusa jest to da se meso kuha toliko dugo sve dok se gotovo sasvim ne raskuha, odnosno pretvori u "paštetu".
Jabuke u šlafroku
Ovaj starinski desert redovito je bio na jelovniku naših baka. Samo ime govori o čemu je točno riječ. Naime, njemačka riječ "šlafrok" (od njemačkog schlafrock) znači ogrtač ili kućna haljina, što znači da su jabuke u ovom slučaju "odjevene", odnosno tijesto je nalik na ono za palačinke, ali ipak gušće.
Trganci
Riječ je o tradicionalnom kontinentalnom jelu koje se često nalazilo na tanjurima Međimuraca. Sastojci su jednostavni i nema ih puno, redom brašno, voda i sol, slanina, kiselo vrhnje, crvena paprika i papar. Posebitost je to što se tijesto mijesi od brašna i vode, a zatim rukama trga na komadiće i ukuhava u slanoj vodi. Vrhnje se pak obradi na rastopljenoj kosanoj masti i polije po trgancima. Usput rečeno, zasitni su i zato ih nazivaju pravom težačkom hranom.
Vrbovečka pera
Ovaj tradicionalni recept, zahvaljujući predanom radu udruga i zaljubljenika u to jelo, živi dan danas. Riječ je o pečenoj deliciji koja se priprema od domaćeg mlijeka, šećera i soli, masti, brašna, griza, vrhnja, jaja i kvasca. Tijesto se valja u oblik kruga, a tradicionalno se peče u krušnoj peći. Najčešće se pripremala kao slano jelo, no ponekad su se radile i slatke verzije, a reže se kao pizza ili pak pita.
Zlevka
Malo tko nije čuo za zlevanku, zlevku, zljevku ili zljevanku... Same inačice imena govore da se često nalazila na starinskim jelovnicima sjeverne Hrvatske, pogotovo Međimurja i Zagorja. Riječ je o jednostavnom jelu, često desertnoj opciji ili pak opciji za doručak ili večeru, uz čašu mlijeka. Priprema se od kukuruznog brašna (koje je glavna karakteristika njezina okusa), jaja, mlijeka ili vrhnja i šećera, uz eventualni dodatak svježeg sira.
Tačkrle
Tačkrle, taškrli, taškrle, tašci ili, "kuhinjskim jezikom" rečeno jastučići od tijesta punjeni pekmezom, jedna su od tradicionalnih slavonskih delicija. Obično su se jastučići radili od krumpirova tijesta, a pekmez od šljiva bio je neizostavan sastojak. Kuhaju se kratko, a zatim posipaju krušnim mrvicama (pak čak i mljevenim orasima) te šećerom.
Jota
Istarska jota ili, često samo jota, popularna je kao što samo ime govori u Istri, no raširila se i u druge regije. Njezini glavni sastojci su grah, kiseli kupus, krumpir, panceta, sušena rebra i češnjak. Tradicionalno spada u zimska jela pa se ponekad naziva i zimska maneštra. Navodno, zbog toga što jako krijepi, štiti od prehlade i drugih bolesti.
Sinjski arambašići
Riječ je o tradicionalnom jelu Cetinske krajine koje je i na popisu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Hrvatske. Ima tursko porijeklo i bilo je svojevrsni simbol otpora protiv Turaka u tom kraju, a njegova povijesna dimenzija sačuvana je i u samom imenu - sarmice poslagane u glinenim posudama djelovale su poput harambaša, hajdučkih zapovjednika. Od sarme se razliku po tome što u njih ne ide riža, meso se sitno sjecka (a ne melje), a dodatnu čar čine i začini - limunova korica, cimet, klinčić i muškatni oraščić.
