Učka ima zaista predivnih pješačkih i planinarskih putova i staza. No, ipak su neke malo magičnije od drugih i privlače veći broj ljudi. Za mene kao početnika u istraživanju ove istarske gore idealna za početak je bila Mitsko-povijesna staza Trebišća-Perun.
I uistinu je mitska i magična, posebno kad se lišće zažuti i magla obavije tajnovite šume. Nije manje zanimljiva ni zimi, ni kada snijeg pada, a vjerujem da u njoj uživaju i svi oni koji dolaze kada se pojave vjesnici proljeća. Dugačka je 13 kilometara i nalazi se u srcu Parka prirode Učka. Idealna je za početke i obitelji koje vole aktivan odmor, a za ovu ugodnu planinsku šetnju treba odvojiti nekoliko sati.
Start naše rute bio je u Mošćenicama, a tko želi malo produžiti stazu, može krenuti i iz Mošćeničke Drage. Mošćenice su me oduševile jer još nisam imala priliku uspinjati se iznad magistralne ceste između Labina i Rijeke. Pitomo staro mjesto s predivnim vidikom na Kvarner i Krk.
Najprije uska asfaltirana cesta vodi do starta staze koji prvi dio vodi uz obronke brda s pogledom na more. Stoga, ako ikako možete, birajte lijep, sunčan dan za odlazak na stazu jer će vidici sigurno biti nezaboravni. Polako, ali sigurno sve više ulazimo u listopadne šume. Staza je lagana bez uspona i s pogledom na mošćenički kanjon.
I tako se lagano šećemo do mjesta Potoki uz koji, naravno, čujemo žubor vode. Tu ćemo naići i na prvu od brojnih poučnih ploča s opisima slavenske mitologije budući da se ipak krećemo poučnom stazom koja nam daje dublji uvid u slavensku mitologiju, ali i dolazak Slavena na ovo područje. Duž staze su postavljene umjetničke skulpture akademskog kipara Ljube de Karine kako bi još više ukazale na mističnost slavenske mitologije koja je usko povezana s ovim područjem, što dokazuju i nazivi brojnih toponima. Dakle, na stazi je 13 poučnih tabela i 15 monumentalnih glinenih i kamenih ploča sa stihovima iz slavenskog folklora.
Naime, vjeruje se da su područje Trebišća-Perun odabrali prvi doseljeni Slaveni. Na pločama ćete saznati da je brdo Perun dobilo ime prema istoimenom drevnom slavenskom bogu. On je u slavenskoj mitologiji bog groma i munje, vrhovno božanstvo u panteonu slavenskih bogova, a opisan je kao grub čovjek s bakrenom bradom. Vozi se u kočiji s upregnutim jarcem te nosi moćnu sjekiru, a katkad i čekić. Sjekiru baca na zle ljude i duhove i uvijek se vraća u njegovu ruku. Uz njega je najvažniji slavenski bog bio Veles po kojemu je obližnji Volovski kuk dobio ime. Veles, Volos ili Voloh u slavenskoj mitologiji je bog zemlje, voda i podzemlja, a povezuje se sa zmajevima, stokom, magijom, glazbenicima, bogatstvom i prijevarom. Perunov je glavni protivnik, a njihova je borba jedan od najvažnijih mitova u slavenskoj mitologiji.
Malo selo u koje smo stigli uistinu je slikovito. Naziv je sigurno dobilo po pritokama rječice koje se ulijevaju u rijeku Potok koja se, pak, ulijeva u more. Dio skromnih kamenih kuća je napušten, a dio služi vikendašima koji rado dolaze na Učku. Tu se nalazi i šterna sa špinom gdje se možete okrijepiti prije nego što krenete dalje prema Trebišćima do kojih nam treba oko 20 minuta laganog hoda.
Vrlo brzo pred nama je ulaz u napuštena Trebišća. Signalizira ga veliki okvir s mitološkim slavenskim simbolima. Kroz duboku listopadnu šumu približavamo se selu koje je specifično zbog nekoliko slapova i starog mlina koji okružuju ljupko seoce.
Pisani dokazi o postojanju ovog malog, sada obnovljenog mlina sežu u srednji vijek, a još su u živom sjećanju starijih ljudi dani kada je cijeli mošćenički kraj ovamo nosio žito i kukuruz na mljevenje. Mlin je zapaljen krajem Drugoga svjetskog rata, a kako su takvi slični mlinovi sve više gubili na važnosti zbog industrijalizacije, napušten je. A s njime i Trebišća.
Tako je selo ostalo zamrznuto u vremenu i prostoru. Srećom, obnavlja se pa ipak na neki način živi. Obnovljeni mlin prezentira tradicionalni način prerade brašna iz žita, koje nam prema starim slavenskim vjerovanjima donosi bog Veles, zaštitnik seljaka, pastira i stoke, darovatelj blagostanja i žitnog bogatstva. U jednoj od kuća uređen je i interpretacijski centar.
Nakon Trebišća staza ide uzbrdo do Potrebišća, malog pastirskog naselja na visoravni koje se nalazi na sredini ove rute na putu prema vrhu Perun. Ovo ljetno selište za pastire sagrađeno je na 700 metara nadmorske visine na plodnoj visoravni. Impresioniraju male kamene pastirske kuće, pokrivene kamenim škrilama. Neke su urušene, ali se dobar dio njih već obnovio zahvaljujući radionici obnove suhozidne gradnje u suradnji udruge Dragodid i Općine Mošćenička Draga. Ovdje se možete skloniti od nevremena ako vas zatekne na Učki, i to u jednoj od kućica koja je pokrivena slamom. Do Peruna nisam išla, ali kada dani opet budu dulji, sigurno ću to nadoknaditi.
