Ako tražite tipičnu obitelji, oni to definitivno nisu. Oni su "Putoklinci". I upravo ih pod tim imenom možete pronaći na društvenim mrežama.
"Kako je sve krenulo? Tako da smo oduvijek putovali, i poslovno i privatno, pa se to samo nastavilo kako su došla djeca. No, u to doba u Hrvatskoj to nije bilo baš pupularno. Svi su nas gledali kao da smo sedmo svjetsko čudo. Pa kako s troje malih, pitali su nas", prisjeća se 43-godišnja Lenka, koja je s vremenom pokrenula i blog pod tim imenom. "Htjela sam da pokažemo ljudima da se može putovati s djecom i da to nije nikakav veliki problem ili bauk", dodaje.
A upravo to dandanas uporno dokazuju vlastitim primjerom. Naime, Lenka Krzyk, njezin 42-godišnji suprug Miroslav i troje djece - 16-godišnja Liza, 13-godišnji Arsen i 11-godišnji Oton - žive za putovanja.
Inače su, kako objašnjava Lenka, "miješana obitelj" - ona je Slovenka, a muž je Hrvat. Privatnici su i žive u Rijeci.
"Imamo i dvije mačke i dva psa. I oni povremeno idu s nama. Djeca, pak, putuju od rođenja. Jedan od naših sinova je rođen u automobilu, pa doslovno putuje od rođenja", govori uz smijeh i otkriva da je riječ o najmlađem, Otonu. Rodio se u Celju, u Sloveniji, na putu do rodilišta.
Lenku smo pomalo zatekli pitanjem koliko su zemalja dosad proputovali jer, dodaje, ne zna točan broj. Četrdesetak, odnosno najmanje trideset s klincima, govori. Njoj samoj putovanja su također bila dio djetinjstva. Bila su to, govori, drugačija vremena, no ona je s roditeljima, zahvaljujući tome što je otac bio strojovođa te su imali besplatne karte, prošla cijelu Jugoslaviju.
Istraživanje se, dodaje, nastavilo i u ostatku njezina života, a osnovala je i Facebook grupu koja se zove "Putovanja s djecom".
Grupa je, objašnjava Lenka, vrlo aktivna i ima 15.000 članova. "To je jedna od najvećih grupa za putovanja s klincima na ovom području", dodaje. Osnovala ju je prije dvije godine i to zato što joj je na e-mail dolazilo sve više upita o putovanju s djecom, na koje nije stizala odgovarati.
"U grupi ima različitih sadržaja, od putovanja po Hrvatskoj do raznih savjeta, primjerice o pakiranju i o tome kako putovati s djecom. Grupa se stvarno razvila. Nisam to očekivala kad sam je napravila. Sada ljudi, ako nekoga nešto zanima, na njoj mogu pronaći odgovore na sva pitanja", dodaje.
Očekivano - s obzirom na sve dosad navedeno - Putoklinci nisu mirovali ni u ovom pandemijskom razdoblju. "Kupnju kampera smo imali već neko vrijeme u planu i pandemija nas je na to potaknula. Tako smo prošlo ljeto obišli Poljsku, Slovačku i Švicarsku. Bili smo malo i po Hrvatskoj... A onda smo se usudili sjesti i u avion, pa smo u studenom, za vrijeme kratkih praznika, bili u Grčkoj, a za Novu godinu u Tanzaniji", prepričava.
Kakva su njihova iskustva, zanimalo nas je. "I u Grčku i u Tanzaniju išli smo iz Beča i bio nam je šok što je u zračnoj luci sve bilo prazno, nije bilo ljudi. Što se tiče ostalih stvari, nije bilo neke velike razlike, osim što smo morali nositi masku i što smo se, kad smo stigli u Grčku, testirali. U Tanzaniji smo samo mjerili temperaturu", objašnjava.
No, odmah dodaje kako ipak ima osjetnih razlika u odnosu na to kako se putovalo prije pandemije i sada. "Putovanja su sada skuplja nego prije. Prije bismo karte kupovali na akciji, a sada toga nema jer je sve last minute zato što ne znaš što će biti od danas do sutra. Zapravo, glavna je razlika to što sada nema planiranja", govori.
"Trenutno, u kontekstu putovanja, moraš malo biti avanturist zato što nije lako, pogotovo s djecom. Kada smo išli u Tanzaniju, do posljednjeg dana nismo znali hoćemo li moći otići tamo, hoće li se nešto promijeniti i hoćemo li se moći vratiti kući. Onima koji nisu avanturisti stoga bih rekla da je bolje da se ne upuštaju u to te da se drže Hrvatske i okolnih zemalja, gdje lako sjedneš u automobil i vratiš se kući", objašnjava. S druge strane, dodaje, zbog pandemije su destinacije prazne i nema mnogo ljudi, što nije loše. "Mi i inače tražimo destinacije bez velikih gužvi, tako da mi je ovo što smo putovali bilo super", govori. Jako je se dojmilo i putovanje kamperom. "To je stvarno neka druga dimenzija putovanja. Staviš u kamper sve što ti treba, staneš gdje god želiš, pa ostaneš dva dana ili tjedan dana ako ti se svidi", govori.
Naravno, imaju planove za ovu godinu. No, govori Lenka, sve ovisi o razvoju situacije. "Za Uskrs bih voljela na jug Italije, ako se otvori. Ako ne, možda će to biti Tenerifi ili Egipat, no sve je još otvoreno", govori. A kako njihova djeca gledaju na obiteljske putolovine, pitali smo je. "Svi vole putovanja, razlikuju se samo po tome koje destinacije preferiraju. Svi vole prirodu, no Liza, primjerice, voli Ameriku, New York, Kaliforniju. Arsen je ležerniji, on voli Aziju... Najmlađem je sve super, samo da mu nije dosadno", nabraja, a zatim pojašnjava i sve blagodati koje putovanja mogu imati za djecu.
"Putovanja im šire vidike, djeca dobivaju na fleksibilnosti. Moraš se prilagoditi situaciji jer mi sami organiziramo sva putovanja. Navikli su na sve i svašta i snalažljivi su. Uvjerena sam da bi se, kad bi se izgubili, snašli. Kako moj suprug puno radi, putovanja su nam prilika da s djecom kvalitetno provedeno vrijeme, a i ona se više međusobno povežu i to se primijeti", govori.
Govoreći općenito o putovanjima s djecom, Lenka ističe da ima sreću što je i po prirodi inače prilagodljiva te da ne voli nešto isplanirati i striktno se toga držati.
"Naravno, isplaniramo put okvirno, ali s djecom to ne ide tako, ne ide sve po planu. Zapravo, gotovo ništa ne ide po planu. Sretni ste ako se ostvari 10 posto onoga što planirali. Tu su i bolesti, a sve ono što se događa doma događa se i na putu, no prilagodiš se", zaključuje.
Prisjeća se pritom i jednog od njihovih najboljih putovanja - onog u Oman prije nekoliko godina. "Tamo je baš posebno. Nema puno turista. Uzeli smo šatore jer je tamo dozvoljeno divlje kampiranje i unajmili automobil. Bili smo tamo tri tjedna i obišli cijelu zemlju. Ljudi su ljubazni, pomažu na svakom koraku. Svi bismo se odmah vratili tamo", kaže.