Početkom 2020. godine, kad su bili zatvoreni šoping-centri, kafići i ostala mjesta na kojima Hrvati vole provoditi većinu slobodnog vremena, broj ljudi na sljemenskim stazama (a i na ostalim planinama u blizini velikih gradova, od Mosora, Učke, Papuka, Ivanščice...) vidno se povećao. Još su se više, doduše, povećali redovi za hranu i piće u planinarskim domovima do kojih se može doći autom, ali nema veze, svatko ima pravo na svoj komadić zelenila i prirode.
Kako je vrijeme bilo sve ljepše, trend se nastavio tijekom ljeta i jeseni, sve do kraja godine i prvog blata i snijega. I nema sumnje da će bijeg u prirodu ostati jedan od vodećih trendova u neizvjesnoj i trenutačno totalno nepredvidivoj godini pred nama.
I odmah da naglasimo: to je super. Što nas više hoda planinama, bit će među nama više zdravih ljudi, ljudi u dobroj formi, ljudi smirenog uma i, naprosto, sretnijih ljudi.
Ovaj vodič odlučili smo napraviti jer brojni novi (a i neki stari) planinari planine shvaćaju neozbiljno. U njih idu nepripremljeni, zbog čega dolazi do nesreća koje su se mogle izbjeći, ne istražuju dovoljno staze i planine kojima idu, ne poštuju prirodu i ostavljaju iza sebe smeće... To potvrđuje i upozorenje NP Risnjak u kojem apeliraju na izletnike da ne dolaze na Bijele i Samarske stijene nepripremljeni.
Planinarenje je prekrasan hobi, aktivnost koja jača tijelo i puni dušu, i ne postoje “pravi” i “lažni” planinari. Ili, kako ih neki elitisti u Facebook grupama dijele, “planinari” naspram “izletnici”. Svi ljudi koji vole i poštuju prirodu u njoj imaju puno pravo biti. Barem šuma i brda ima dovoljno za sve. I zato oni iskusniji (namjerno neću napisati “pravi”) planinari i tako sve češće izbjegavaju rute na kojima ima puno ljudi, do kojih se lako dolazi autom, i pronalaze kutak prekrasne prirode s intimnijim ugođajem.
Planinarska društva i općenito Hrvatski planinarski savez postoje s razlogom. U meni idealnom svijetu, svi bi prošli Opću planinarsku školu i u dva mjeseca naučili što u teoriji, što u praksi, sve o ljepotama, izazovima i potencijalnim nepredvidivim stvarima u planini.
No jasno mi je da u realnom svijetu ljudi nemaju vremena, posao, obitelj i životne obveze se gomilaju, i dva mjeseca odvojiti svaki vikend cijeli dan za izlet nije svima jednostavno. Zato je ono što svi mogu napraviti - informirati se, učiti, guglati, pročitati pokoju knjigu, uostalom i upisati se u planinarsko društvo, primaju i one bez završene škole.
Svi su jednom u planini bili prvi put, nitko se nije rodio iskusan. Zato ćemo ovim vodičem pokušati pokriti osnovne stvari koje će vam olakšati pripremu izleta, odabir opreme, povećati sigurnost u planini, i navesti planinarski bonton (koji je toliko logičan i samorazumljiv da je žalosno da se mora toliko ponavljati).
Svima koji su tek počeli planinariti, ili se spremaju u 2021. krenuti, od srca želimo dobrodošlicu! Donijeli ste odličnu novogodišnju odluku, uživat ćete, ali prvo pročitajte naš mali vodič.
OSNOVNA OPREMA
Obuća
Alfa i omega opreme. Svaki popis počinje kvalitetnom planinarskom cipelom, pa se nadograđuje svime ostalim. Idealne su srednje visoke ili visoke gojzerice jer čuvaju zglob, ali puno ljudi planinari u trekking tenisicama. One nisu preporučljive za potpune početnike, ali ako ipak odlučite nabaviti njih, računajte da neće biti idealne za mokro i blatno vrijeme. Idealno bi bilo imati i visoke i niske cipele, ali ako za početak kupujete samo jedne, neka ipak budu povišene.
Dakle, gojzerice će vam donijeti udobnost, sigurnost, suhoću. Kad postanete iskusniji, saznat ćete da postoje zimske, ljetne, visokogorske... No za pješačke izlete po hrvatskim planinama u neekstremnim vremenskim uvjetima bit će vam dovoljne jedne “univerzalne”. Cijene takvih se kreću od nekoliko stotina do više od tisuću, sve do 2000 kuna.
Cipele uvijek kupite broj veće od onog koji inače nosite, a u trgovinu ih otiđite probati na kraju dana kad su noge već malo “otečene” - takve će biti i nakon kilometara i kilometara u planini pa ćete dobiti najrealniju sliku. Naravno, podrazumijeva se da trebate vodonepropusne, s debelim đonom koji dobro prianja na različitim terenima. Ako ćete u prirodi hodati jednom mjesečno, ili rjeđe, i držati se šumskih puteva na obližnjem brdu, sasvim će vam dobre biti i neke jeftinije gojzerice. A kad dođe vrijeme za velebitski kamenjar, krš najvećih dalmatinskih planina, stijene Gorskog kotara, doći će vrijeme i za nove gojzerice, a tada ćete već biti iskusniji i bolje znati što vam treba.
Odjeća
Toplo, brzosušeće, slojevito. Postoje posebne čarape za planinarenje, majice kratkih rukava mogu biti bilo koje sportske, dobro bi samo bilo da su od brzosušećeg materijala da se ne prehladite. Srednji sloj - flis majica ili neka topla koju ćete skinuti ako vam bude pretoplo, za jaknu bi bilo dobro da je vjetrovka i vodootporna. S vremenom ćete sigurno kupovati nove i skuplje komade, ali za početak samo krenite u onom u čemu vam je udobno i toplo. I ubacite kabanicu u ruksak, nikad se ne zna.
Ruksak
Jako važan dio opreme, ali prije svega zbog vaše udobnosti, a manje zbog sigurnosti. Planinarski ruksaci opremljeni su pojasom oko struka, koji preuzima dio težine, i imaju sustav za hlađenje leđa. S dobrim ruksakom, 12 kila opreme može biti jednostavnije nositi nego dva kilograma u lošem ruksaku. No, krenite u planine i s običnim sportskim ruksakom, neće se ništa strašno dogoditi, pa s vremenom kupite pravi.
Štapovi
Nisu obavezni dio opreme, ali puno ih planinara voli. Olakšavaju spuštanje niz strme nizbrdice, pri čemu čuvaju zglobove i koljena, a na uzbrdicama su dobro uporište. Kad hodamo po ravnom, omogućavaju ritmičan rad ruku i nogu i bolju cirkulaciju jer cijelo tijelo ravnomjerno radi. Posudite ih od nekoga ili kupite neki jeftiniji par pa isprobajte je li to za vas. Moglo bi vam se svidjeti.
OPREMA ZA POSEBNE VREMENSKE UVJETE
U zimskim mjesecima, korisna dodatna oprema su gamašne, koje se stavljaju na potkoljenice od dna gojzerice i štite od blata i vode. U toplim mjesecima čuvaju od ugriza zmija i raznih nametnika.
Kad padne snijeg, na zahtjevnim stazama koriste se dereze i cepin. Za lakše staze mogu biti dovoljne i žabice, mini dereze koje se mogu pričvrstiti na svaku obuću i doslovno sačuvati glavu na skliskom terenu.
U ljetnim mjesecima ne idemo u planinu bez kape, šešira ili šilterice kako ne bi završili sa sunčanicom.
UVIJEK U RUKSAKU...
Svatko ima svoj sistem slaganja ruksaka, ovo je moj osobni, i za dio specifičnih stvari (pri kraju popisa) bi bilo dobro da ih ima barem jedna osoba u društvu koje zajedno planinari.
- voda, puno vode, posebno tijekom vrućeg vremena
- hrana (čak i ako računate na ručak u planinarskom domu, ponesite nešto jer je planina nepredvidiva)
- odjeća za presvući se na vrhu (da ne sjedite i ne vraćate se oznojeni)
- kabanica
- ručnik ili podložak za sjedenje na pauzama (uvijek dobro dođe ako nema suhe i čiste klupe)
- čeona lampa (za slučaj da vas ulovi mrak)
- prva pomoć, termalna deka (uvijek u ruksaku, uz nadu da nikad neće zatrebati)
- prijenosna baterija (power bank): puno ćete slikati, snimati rutu aplikacijama, a ostati na planini bez baterije može biti nezgodno i opasno
- zviždaljka, kompas, uže/zamka (neka se nađe, ne zauzima puno mjesta i nije teško)
- osobne stvari (novac, maramice, dokumenti, čokoladice...)
ODABIR STAZE I PRIPREMA
Ovo je možda jedna od najvažnijih stvari. Morate u startu biti svjesni svoje fizičke kondicije i mogućnosti te u skladu s tim odabrati stazu. Jednostavan a učinkovit test: počnite umjesto dizala koristiti stepenice. Koliko se umorite do, primjerice, četvrtog ili sedmog kata? Ako se previše uspušete, izaberite za početak svog planinarenja staze s manjim nagibom. Redovito, između izleta, pješačite i šetajte ili vozite bicikl, sve je to kondicija koja će vam dobro doći na strminama.
Kad planirate izlet, informirajte se o željenoj planini i rutama iz što više izvora. Proučite koliko je duga staza, koliki je nagib, koliko je prosječno trajanje, ima li na ruti odmorišta, pitke vode i planinarskih domova ili kuća. Ti se podaci na različitim stranicama razlikuju, pa ih usporedite nekoliko. Do istog vrha obično vodi više staza: odaberite onu koja je najprimjerenija vašoj kondiciji i vremenu koje imate na raspolaganju. Možda najbolje da krenete kraćim stazama, od sat, sat i po uspona i tako se testirate, pa kasnije produžavate izlete, kilometražu i nagib.
Ovdje bih kao primjer navela Sljeme, na kojem je, iz neobjašnjivog razloga, uvijek najveća gužva na Bikčevićevoj stazi, odnosno stazi broj 19, koja je strma, puna neugodnog korijenja koje viri iz tla, krcata ljudima kao na špici, nema nekih posebno lijepih vidika... Kad sam jednom poznanicu osrednje kondicije koja se na toj stazi mučila s dvoje male djece pitala zašto nisu odabrali neku jednostavniju stazu za njihove okolnosti, rekla je da samo za tu zna i da je mislila da je to jedini način za popeti se na Sljeme. Drugim riječima, nedostajalo joj je informacija, a to je ono što nemojte da se vama dogodi. Ako nemate društvo koje vas može voditi i pokazati vam najbolje puteve, koristite brojne izvore informacija na internetu.
NAJBOLJE STRANICE ZA TOČNE PODATKE O STAZAMA I IZLETIMA
Kao što smo već naveli, najbolje je kombinirati informacije iz više izvora i s vremenom otkriti koji su vam najpouzdaniji. Naime, ako je vrijeme potrebno za neku stazu na svoj blog stavio planinar u vrhunskoj formi, to vama kao početniku može biti krivi trag. No, blogove apsolutno podržavamo, na njima se može naći niz korisnih informacija, pa ih svakako pratite za ideje. Ali nemojte zanemariti i službene stranice Hrvatskog planinarskog saveza. Dakle, ove stranice preporučujemo da upratite.
www.hps.hr
Na stranici Hrvatskoj planinarskog saveza, u podrubrici info, naći ćete bazu od gotovo stotinu planinarskih puteva po hrvatskim planinama. Opisane su lokacije polaska, ruta, procjena potrebnog vremena, a u posebnoj rubrici može se naći i popis planinarskih domova, kuća i skloništa s kontaktima nadležnih osoba kojima se može najaviti dolazak. Opisi nisu toliko slikoviti, ali su prilično točni i pouzdani.
www.planinarenje.hr
Blog čiji mi autor nije poznat (na stranici nema impresuma), ali koji ima brojne korisne informacije i niz GPS tragova za brojne rute, kako u Hrvatskoj tako i u okolnim zemljama. Neke su staze detaljne opisane, kako riječima tako i konkretnim podacima, tako da je ovo izvor koji nije loše konzultirati prije odabira sljedećeg odredišta.
www.medvednica.info/p/planinarske-staze.html
Kad se radi o Medvednici, već sam spomenula da me žalosti što većina ljudi koristi tek dvije, tri staze na do vrha Sljemena ili nekog od planinarskih domova. Odlična baza svih staza (a ima ih više od 70) može se naći na ovoj stranici, s opisom, konkretnim podacima, a i komentarima korisnika koji povremeno javljaju aktualnu situaciju s terena. Osim ove stranice, svakako preporučujemo i www.vikendom.hr, stranicu odličnog projekta Vikendom na Medvednicu - osmišljenog za populariziranje Medvednice među građanima. U njihovoj arhivi izleta naći ćete niz ideja, s dobrim opisom, no ponekad nerealno procijenjenom težinom za potpune početnike.
Blogovi koje pratimo
underdreamskies.com: Odličan blog planinarke Mije Dropuljić donosi pregršt ideja za izlete, s vrlo slikovitim opisima i odličnim konkretnim podacima o svakoj ruti. Od težih planinarskih staza, do pitomih šetnica, Mija za svaku razinu fizičke spremnosti ima dobar prijedlog.
zovplanine.com: Par iz Rijeke koji je doista iskusan i dobro pripremljen, pa njihove avanture možda nisu za one koji tek počinju, ali imaju niz dobrih savjeta i inspirativnih tekstova zbog kojih ćete poželjeti u planinarenju ostati što dulje i otkrivati sve više.
aktivator.hr: Ovo je zapravo Dechatlonova stranica, što nije vidljivo na prvi pogled jer su njihove reklame pomno skrivene među tekstovima koje za njih pišu iskusni planinari i zaljubljenici u prirodu, poput Mateja Perkova koji je o planinama napisao i nekoliko knjiga. Iako stranica pokriva više sportova, njihova rubrika Outdoor ima reportaže s raznih planina i dobre savjete za opremu.
Hiking Croatia: Mario Jurina i Daria Bedeniković nažalost nemaju blog u klasičnom smislu, već su aktivni na Instagramu i Facebooku, ali imaju toliko dobre fotografije, videe i savjete za pojedine rute i izlete da smo ih morali spomenuti. Većina je njihovih vodiča za izlete sačuvana u naglascima na Instagramu pa ih možete pogledati kad god vam zatrebaju.
KRETANJE U PLANINI
Nadamo se da vam to ne moramo naglašavati, ali crveno-bijeli krugovi na drveću i kamenju nisu vandalizam ili originalni potpis nekog “forrest art” umjetnika: to su planinarske markacije.
Uvijek se držite obilježenih staza, pratite markacije, a ako dođete do raskrižja i ne znate put, udaljite se nekoliko koraka u svakom od mogućih smjerova i razgledajte drveće, negdje se sigurno skrio taj važan krug. Ako ga ne nađete, predlažemo da pitate za savjet prvog planinara kojeg sretnete, uz nadu da poznaje stazu bolje od vas i da će vas uspješno uputiti dalje.
ŠTO U SLUČAJU NESREĆE
Nesreće se u planinama događaju i najiskusnijima, a kako neće onima koji kreću bez potrebne opreme i znanja. Uvijek unaprijed obavijestite nekoga u gradu kamo idete, na koju točno stazu, u koje vrijeme i s kojim društvom. To je važno jer na mnogo dijelova nema signala pa će informacija iz civilizacije dati barem neki hint tražiteljima. Ako je jedna osoba u većem društvu ozlijeđena, ostali joj trebaju pomoć koliko znaju i mogu, ovisno o stupnju ozljeda. Utopliti je, izvaditi iz rupe (ako je primjerice tamo upala), odnijeti do nekog prometnijeg dijela na koji se može pozvati pomoć. No ako se radi o težim ozljedama glave i kralježnice, bolje će biti da laici ne diraju ozlijeđenog: valja ga pokriti termo dekom, eventualno gazom zatvoriti otvorene rade i hitno poznati HGSS. Njima pak treba dati što detaljnije upute o lokaciji, a po mogućnosti i poslati točne koordinate.