Poljska vjerojatno nije prvi, ni drugi, vjerojatno ni treći izbor zemlje u kojoj bismo proveli pet dana. Na listi poželjnih destinacija uvijek će se naći, primjerice, Španjolska, Italija ili Grčka. Ako smo tu već i bili, a volimo li putovati sva je prilika da jesmo, sve atraktivnije su Turska i Portugal. Engleska i Francuska su klasici. Pa zašto onda ipak ne otputovati u Poljsku? Iako tek rezerva rezerve, uskoro ćemo shvatiti grešku u kojoj smo zapeli predrasudom. Nitko ne piše hvalospjeve Poljskoj, a mogao bi. Nema Eiffelov toranj, Louvre ili Aja Sofiju. Nema ni sangriju, porto ili vrhunske cannole. U Poljsku se ne ide zbog hedonizma ili hramova povijesti i kulture. U Poljsku se ode otvorena uma i na kraju vrati s puno dojmova. Aduti su Chopin, votka, iz Poljske je bio i Ivan Pavao II, Kopernik...
Poljska je veća zemlja nego što ju većina nas percipira. Deveta je najveća zemlja u Europi, u njoj živi čak 40 milijuna ljudi. Samo Varšava ima 2,8 milijuna stanovnika, kao dvije trećine Hrvatske. Poljaci su gotovo čista katolička zemlja, vlada je konzervativna, ali turist neće primijetiti da se Poljaci u bilo čemu suzdržavaju. Otvoreni su i ljubazni, a česta primjedba u reportažama iz Poljske da stanovnici nisu srdačan narod, ne stoji. Štoviše, ljubazni su i na usluzi, bilo kad na ulici trebaju objasniti smjer, ili kad u restoranu ispitujete baš svaku stavku na jelovniku od deset preporuka chefa. Narod koji nije srdačan teško da bi spasio najveći broj Židova u Drugom svjetskom ratu i danas prihvatio više milijuna ukrajinskih izbjeglica.
Dobri su Poljaci. Već nakon slijetanja u Varšavu, ime aerodroma romantično će zazvučati i izmamiti smiješak. Zračna luka Frederik Chopin. Pijanist iz razdoblja romanticizma. Iako su mnogi smetnuli s uma da je veliki skladatelj bio Poljak, rado ga pripisuju Francuskoj, sunarodnjaci mu posvećuje pažnju koju zaslužuje. Do zabune dolazi jer je Chopinov otac bio francuski emigrant u Poljskoj, koji se oženio siromašnom rođakom aristokratske obitelji. Ljubav za muziciranje na klaviru stekao je gledajući sestru i majku kako sviraju, pa i on sam počinje poduku sa sedam godina. Kao čudo od djeteta, s deset je godina svirao aristokratima pa i ruskom caru Aleksandru u posjetu Poljskoj. Uskoro odlazi u Beč pa u Pariz, u koji se zaljubio. Savršenim talentom elegantnim manirima, izbirljivim odijevanjem i urođenom osjetljivošću, bio je miljenik pariških aristokrata. Žena njegova života bila je aristokratkinja, književnica i preteča feminizma George Sand. Chopin je s tek 39 godina podlegao tuberkulozi. Njegovo je tijelo pokopano na legendarnom Pere-Lachaise groblju u Parizu, ali bez srca. Srce je Chopinova sestra donijela u Varšavu i pokopano je u crkvi Svetog križa.
Chopinov muzej i crkva u čijim zidovima je uzidano njegovo srce, među glavnim su turističkim adutima Varšave. U prekrasnom gradskom perivoju izrađena je muzička klupa koja na jedan dodir odsvira izabrano Chopinovo djelo, a Muzej Frederica Chopina intiman je i odlično mjesto za provođenje vremena slušajući romantične skladbe velikog Poljaka. Chopinu smo posvetili toliko prostora jer samo je njegova karizmatična glazba dovoljan razlog ljubiteljima klasike da doputuju u Poljsku.
Stari grad Varšava - Stare Miasto ili Starówka, pak, može biti razlog svakom putoholičaru da odabere Poljsku. Najstariji dio Varšave, čiji su Kraljev dvorac i zid izgrađeni još u 13. stoljeću, nacisti su do temelja srušili u Drugom svjetskom ratu. Ciglu po ciglu, sve je obnovljeno baš onako kako je bilo tada. Kad su vlasti u Varšavi i kulturni krugovi izrazili želju da Stari grad uđe na popis UNESCO-ove svjetske kulturne baštine, pojavio se problem. Grad je repliciran 1980. godine pa takav nije zadovoljavao kriterije. Međutim, kada bi barem jedna trećina grada datirala iz dalekog vremena, bilo bi u redu. A onda su se Poljaci dosjetili. Podrumi. Podzemlje grada ostalo je netaknuto, i zahvaljujući podzemnom svijetu Stari grad je zaštićena baština.
Živopisno je to mjesto srednjovjekovne arhitekture s mnoštvom galerija, kafića i restorana načičkanih jedni do drugih. Početkom 20. stoljeća to je bio boemski kvart, u kojemu su slikari u bivšim palačama aristokrata otvarali ateljee, bila je tu i Ulica crvenih svjetiljki s damama noći. Ipak, 1930. godine općinske su mu vlasti počele vraćati stari sjaj. Drugi svjetski rat sve je zaustavio, ostalo je legenda. Dio starog grada uvijek prepun ljudi je i trg Rynek, na kojem su se smjestile i neke od najljepših građevina u Varšavi. To je najbolje mjesto na kojem se može doživjeti prava varšavska atmosfera i život. I utvrda Barbakan moćna je atrakcija. Kompleks utvrda u krugu Starog grada štitio je grad od neprijatelja. Treba vidjeti Katedralu svetog Ivana Krstitelja, najstariju crkvu u Varšavi, ponos Varšave kraljevski dvorac, Sigmundov stup, koji je najstariji i najviši necrkveni spomenik u Varšavi. U čast je vladara koji je 1596. godine prijestolnicu iz Krakova premjestio u Varšavu. Kraljevska cesta lijepa je šetnica, koju nazivaju poljskim Champs Elyseesom. Četvrt Praga, na desnoj obali Visle, nekoć je bio zasebni grad, a danas je umjetnička četvrt.
Osobito je zanimljiv spomenik sireni, simbol Varšave. Legenda o sireni kaže da je varšavska sirena jedna od dvije sestre sirene iz Baltičkog mora. Sirena je rijekom Vislom doplivala do današnje Varšave, a kao zahvala ribaru koji ju je spasio iz mreže nekog trgovca, obećala je da će štititi njega i njegov grad. Štiti ga i danas.
Stari grad svakako je najljepši dio Varšave. Mjesto gdje se savršeno ugodno mogu provesti dani u Varšavi, a da se iz njega uopće i ne makne. Ipak, nas je impresionirala jedna zgrada, koja čak nije ni jedinstvena, nego ima svoje replike u svijetu. "Staljinova raketa" bivši je Dom kulture, arhitektonski masterpiece, koji bi Poljaci najradnije srušili. Takva suluda ideja pravda se nepoželjnim naslijeđem sovjetskog režima u Poljskoj, i prije svakih se izbora vraća u fokus. Hvala Bogu, to je samo dio predizbornog folklora. Zgrada je okružena staklenim neboderima, kako bi ju barem pokušali sakriti od pogleda, ali s koje god se strane dolazi u središte Varšave, dominira vizurom.
U Poljskoj se fino jede. U šest dana boravka nismo pojeli jelo koje nije bilo ukusno i savršeno servirano. Porcije su uglavnom šminkerski male na velikim tanjurima, pa su starter i desert uz glavno jelo taman. Zato treba pripaziti jer slastice za završetak obroka su fine, ali uglavnom i najveće porcije menija, što je autorica teksta platila s dva kilograma viška nakon povratku u Hrvatsku. Cijene su nas iznenadile. Ne znamo zašto smo očekivali da će Varšava biti jeftinija od Zagreba, ali prevarili smo se. Cijene su uglavnom tu negdje ili skuplje, a cijena kave nam nije jasna. Uglavnom se piju kave iz Starbucksa ili Costa coffe, u kojima srednja čaša toplog napitka stoji oko 35 kuna.
U poljskim se hotelima definitivno isplati probuditi u vrijeme serviranja doručka. Čak i ako niste fan jutarnjeg obroka, vjerujte, u Poljskoj ćete to postati. Obilje raznovrsne hrane, fino spremljene i maštovito servirane na pladnjevima, pobit će svaki jad zbog ranijeg buđenja. Chef sprema kajgane prema narudžbi, pladnjevi finih salama i sireva, poljskih i francuskih, različiti muesli, zdrave pahuljice, nekoliko vrsta jogurta i mlijeka, zdjele s voćem, palačinke i pet vrsta punjenja, haringe, tunjevine, kapare, masline, pudinzi, kremice u staklenim posudama, cijeli set bezglutenskih jela, malomasnih, bez dodanih šećera. Doslovno za svakoga. Doručak u Poljskoj je obavezan.
Ono na što ćete se morati naviknuti su uglavnom zajednički toaleti za muškarce i žene. Poljski standard za otvaranje lokala, očigledno je, ne zahtijeva odvojene toalete. Jedan od glavnih bauka kojima su protivnici Istanbulske konvencije, a među kojima je Poljska bila jedna od najglasnijih, plašili narod bio je "ići ćete svi u zajednički WC", u Poljskoj se, eto, i bez potpisivanja Konvencije već i događa.
Iako jedna od najkonzervativnijih zemalja u Europi, rekosmo, Poljska turiste ne gnjavi svojim svjetonazorima. Varšava ima i sve one sadržaje suvremenog svijeta kojima će dio turista lako odoljeti, jer svugdje su u svijetu jednaki, velike shopping centre. Onaj blizu glavne Željezničke stanice zanimljive je moderne arhitekture, s krovom kao staklenim valovima. U zračnu smo se luku vratili umorni, ali puni pozitivnih dojmova. Varšava vam možda i dalje neće biti prvi izbor, ali svakako ju vrijedi posjetiti. I mali savjet. Kud god da ovih dana putujete avionom, oboružajte se velikim strpljenjem. Zračna luka "Franjo Tuđman" razmazit će vas kratkim check inom, ali i zamjeriti vam se nebulozno previsokim cijenama. Zračna luka "Frederic Chopin" je jeftinija, što je svakako pohvalno, ali ondje nećete imati vremena ništa popiti, osim ako ne dođete četiri sata prije leta, jer u dva ćete propisana sata dolaska prije leta jedva stići na zrakoplov. Redovi za check in se kao zmija protežu u nedogled. Ni ne pokušavajte riskirati sa self check inom, jer pogriješite li tu jedan korak, nećete se moći izvući od daljnjih neugodnosti. Kad se napokon ukrcate i poletite direktnim letom prema Zagrebu, koji će trajati jedan sat i 20 minuta, prožet će vas želja za povratkom u Poljsku. Varšava je otvorila apetit za posjetu Krakova, Gdanjska i Wroclawa. Kažu da ne znaju koji je od ta tri grada ljepši.
