U ožujku 2020. dvoiposatna proba pjevačkog zbora u Washingtonu postala je jedan od prvih dokumentiranih 'superširiteljskih' događaja u SAD-u te omogućila prva saznanja o povezanosti pjevanja i širenja SARS-CoV-2 virusnih čestica, piše Salon.com.
Nekoliko mjeseci nakon izbijanja zaraze, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) objavio je izvještaj u kojem stoji da je samo jedna osoba koja je bila na toj probi zbora imala simptome Covid-19. Ta jedna osoba sa simptomima zarazila je 33 od ukupno 61 člana zbora. Troje ljudi je hospitalizirano i kasnije su umrli. CDC procjenjuje da je bilo još 20 vjerojatnih slučajeva zaraze.
Ovaj slučaj potaknuo je mnoga pitanja o tome zašto je baš ovaj događaj bio superširiteljski. Je li krivo pjevanje? Sada, 20 mjeseci nakon zloglasne probe zbora, znanstvenici znaju da prijenos zaraznih čestica zrakom igra važnu ulogu u širenju virusa. No transmisija ovisi o tome koliko zraka netko izdiše, što znači da je važno kojom glasnoćom netko govori ili pjeva. Zanimljivo, u jednadžbu valja uvrstiti i spol osoba o kojima se radi, pokazala je studija objavljena ovoga tjedna u Environmental Science and Technology Letters.
John Volckens, profesor na Školi javnoga zdravlja Sveučilišta u Coloradu (CSU) i stručnjak za aerosol, kazao je da je ideju dobio nakon susreta s Danom Gobleom, ravnateljem Škole za glazbu, kazalište i ples pri istom sveučilištu.
'Žalio mi se kako su izvođačka umjetnost i industrija posve ugašene', rekao je Volckens te kolegi kazao da možda može pomoći. Volckens je objasnio da je prvi izazov bio otkriti kako izmjeriti ono što izađe iz nečijih ustiju, odnosno 'kvantificirati' izdah tijekom različitih aktivnosti poput pjevanja, govorenja i sličnoga. Nakon toga se upitao: 'Kako možemo kontrolirati emisije i te aktivnosti učiniti sigurnijima?'
I tako je rođena ideja za studiju. Nakon što su prikupili 100.000 dolara za istraživanje, tim znanstvenika je regrutirao oko stotinu volontera od 12 do 61 godine koje su smjestili u komore za testiranje aerosola. Volonteri su pjevali, govorili ili svirali neke instrumente dok je oprema u testnoj komori mjerila respiratorne čestice koje su proizveli. Znanstvenici su mjerili količinu tih čestica dok su volonteri nosili maske, kao i dok nisu.
Rezultati su povrdili ono što se već dugo sumnjalo: pjevanje proizvodi više aerosola. Štoviše, proizvodi čak 77 posto više aerosola od govorenja.
Još zanimljivije, znanstvenici su primijetili i razlike u količini aerosola s obzirom na spol i dob ispitanika. Ustanovili su da odrasli proizvode 62 posto više aerosola od djece, a muškarci više aerosola od žena.
'Muškarci emitiraju u prosjeku 30 posto više aerosola od žena', kazao je Volckens. 'To je zato jer uglavnom imaju veća pluća.' To, nastavlja Volckens, 'sugerira da muškarci učinkovitije šire bolest.' No naglasio je da ima još faktora koje valja uzeti u obzir te da je ovo samo jedan mali dio slagalice koji bi ipak mogao pomoći u poduzimanje nekih budućih mjera kako bi se suzbilo širenje covid-19.
'Naši rezultati pokazuju da muškarci emitiraju više aerosola od žena, da odrasli emitiraju više od djece i da se više aerosola emitira pjevanjem nego govorenjem', kazao je Volckens. No najvažnije saznanje ove studije je da 'ako uračunate koliko CO2 izlazi iz nečijih usta te koliko glasno netko govori, razlike između muškaraca i žena te odraslih i djece postaju nevažne.'
Kako je objasnio, ako bi netko želio izmjeriti rizik od infekcije, mjerenje količine CO2 i glasnoće razgovora u zatvorenom dobar su pokazatelj rizika od širenja zaraze na nekim događanjima.
Kako je Volckens naglasio, ovo su još uvijek hipotetski indikatori rizika i potrebna su dodatna istraživanja. Jedno od važnih pitanja na koje znanstvenici tek moraju odgovoriti je koliko je virusnih čestica potrebno udahnuti da bismo se zarazili.
'To je najvažnije pitanje na koje još ne znamo odgovor', kaže Volckens. 'Jednom kad budemo barem otprilike znali koja je količina virusa potrebna za infekciju, moći ćemo dati preciznije smjernice o tome kolika mora biti udaljenost među ljudima, koliko treba zračiti prostor i koliko je vrijeme izloženosti virusu potrebno da biste se zarazili.'
I dok znanstvenici već traže odgovor na ova važna pitanja, Volckens dodaje da je jedna od najvećih prepreka ove studije hvatanje virusa jednom kad je ovaj izbačen u okoliš.
Studija je ujedno i potvrda da je odluka o zatvaranju kazališta i koncertnih događanja na početku pandemije bila ispravna. Kako je istraživanje pokazalo, način na koji ljudi tijekom nastupa uživo govore i pjevaju, po svoj prilici povećava vjerojatnost zaraze.
'Dobra je vijest da su kazališta i organizatori koncerata poduzeli mjere predostrožnosti i zatvorili svoja vrata. Sada mogu reći da je to bila ispravna odluka i da su zbog toga spašeni brojni životi', kazao je Volckens.