Nizozemski stručnjak za reforme obrazovanja i planiranje kurikuluma dr. Jan Berkvens (46) sudjelovao je na skupu namijenjenom nastavnicima i mentorima što su ga organizirali Ministarstvo znanosti i obrazovanja i British Council u Svetom Martinu na Muri.
No, sudionici skupa bili su iznenađeni kad se u završnici njihova treninga taj ugledni stručnjak, koji je educirao nastavnike u Kambodži, Surinamu, Afganistanu i Libanonu, pojavio u hotelskom bademantilu, a zatim održao inspirativno predavanje. S dr. Berkvensom smo razgovarali telefonski dok je boravio u zračnoj luci.
Zašto ste predavanje održali u bademantilu?
- Mogu li sad ja vas upitati nešto? Gdje sjedite? Kako izgleda soba i što je ispred vas i na zidu?
Sjedim u sobi moga urednika. Ispred mene je kompjutor, a na zidu je veliki televizor.
- Ima li prozora u vašoj sobi? Možete li doći do prozora i pogledati što vidite?
Evo, došla sam do prozora. Nije baš neki pogled, ali lijepo je drveće ispred.
- A od toga što vidite, o čemu biste voljeli saznati više?
Upravo o tom drveću, jer mene zanima priroda i živi svijet.
- U redu je, možete se vratiti i ponovno sjesti. Želio sam na završnom predavanju privući pozornost mentora i nastavnika nakon što su imali dva dana ispunjena ozbiljnim radom. Bili su jako umorni pa sam trebao učiniti dvije stvari. Prvo, trebao sam privući njihovu pozornost. Drugo, iako je poučavanje u školama ozbiljan posao, ono uključuje humor i treba poticati učenike da budu radoznali o onome o čemu uče. Inače je učenje jako dosadno.
Želio sam pokazati kako se može privući pozornost i kako pobuditi radoznalost da oni pomisle: oh, kako je to zanimljivo. Iako su učitelji i mentori bili jako umorni, željeli su naučiti više. I to je egzaktno ono što edukacija treba biti. Zato sam došao tako smiješno obučen, ali nakon nekoliko minuta vratio sam se normalno odjeven.
Koja je vaša filozofija edukacije?
- Sad ću vas opet zamoliti da odete do prozora i pogledate kroz prozor. Situacija u kojoj vi sada sjedite je ista ona u kojoj su učenici u razredu s udžbenicima iz različitih predmeta. Oni mogu prijeći u drugi kabinet, gdje će učiti drugi predmet, ili im može doći drugi nastavnik u istu učionicu. No, to je površinski svijet škole. Realni svijet je ono što vidite oko sebe. U sobi u kojoj ste trenutačno nema puno toga zanimljivoga, ali vani ste vidjeli drveće, vjerojatno je u blizini cesta, što je iziskivalo gradnju. I to je realni svijet o kojem trebamo poučavati učenike i u kojem će oni tražiti posao i biti dio zajednice.
Što je najvažnije za dobrog učitelja? Da je radoznao, pomalo djetinjast?
- Mislim da djetinjast nije prava riječ. S odrastanjem izgubimo osjećaj za humor i kreativnost i sve ono što vole djeca. A djeca vole humor, vole se igrati okolo, vole istraživati, vole eksperimentirati. Još jedna važna stvar: mi ne odgajamo učenike samo da bi bili činovnici u uredima ili sveučilišni profesori, nego da bi bili i umjetnici i bavili se različitim vrstama umjetnosti. Važno je potaknuti dječju kreativnost, a ne ubiti je edukacijom.
Kakvo je vaše iskustvo iz Afganistana?
- Boraveći u Afganistanu i razgovarajući s djecom u školi spoznao sam da su ona puna nade da će živjeti u boljem svijetu. Oni se nadaju da će, kad odrastu i zasnuju obitelji, uistinu pridonijeti boljem Afganistanu. A realnost je takva da je sve u Afganistanu protiv takvog napretka o kojem oni govore, jer zemlja postaje sve religioznija i nasilnija. Ta djeca odrastaju u teškoj situaciji, ali istinski žele sudjelovati u promjenama. Tamo je školski kurikulum nužan kako bi pomogao tim učenicima da se pripreme za svijet kojem će željeti pridonositi, ali i kako bi se suočili s realnošću svijeta u kojem žive sada. I to je važna stvar i za obrazovanje ovdje: ono mora biti u skladu s realnošću svijeta kakav je sada, ali i spremno pridonositi promjenama koje želimo vidjeti u društvu.
Radili ste kao čuvar u zoološkom vrtu. Kad ste otkrili da vas zanima obrazovanje?
- Jako mi se sviđalo raditi u zoološkom vrtu sa životinjama poput morskih lavova, ali sam želio naučiti više kako bih mogao raditi s ljudima. Budući da sam došao iz poljoprivredne škole, najočitiji izbor bio je obrazovati se za nastavnika biologije. Tako sam i postao nastavnik biologije. I tu sam imao trik kako bih učenike zainteresirao za darvinizam i genetiku, koji su komplicirani i pomalo dosadni, ali temeljni za razumijevanje biologije. Tjedan dana prije lekcije hodao sam u školi odjeven kao Darwin, a svi su me učenici pitali zašto sam odjeven tako čudno. Time sam privukao njihovu pozornost.