Tijekom gotovo tisućljetne vladavine Rimskog Carstva različite populacije počele su se povezivati na nove načine: kroz trgovačke rute, gospodarsku i političku suradnju i zajedničke vojne pothvate. Sada je međunarodni istraživački tim pod vodstvom znanstvenika sa Sveučilišta Stanford, uključujući 20 hrvatskih stručnjaka, upotrijebio genetski materijal iz drevnih kostura kako bi rekonstruirao detaljnu sliku obrazaca putovanja i migracija tijekom vrhunca Carstva.
U studiji, objavljenoj prije nekoliko dana u časopisu eLife, analizirana je DNK tisuća drevnih ljudi, uključujući 204 genoma koji prethodno nisu bili sekvencirani. Pokazalo se kako su mnoga područja Rimskog Carstva bila raznolika: najmanje osam posto pojedinaca analiziranih u studiji nisu izvorno došli s područja u kojem su pokopani.
- U istraživanju je od 204 novo sekvencioniranih drevnih genoma njih 29 bilo s područja Hrvatske, točnije iz 11 arheoloških nalazišta. Riječ je o velikim gradovima u rimsko vrijeme kao što su Sisak (rimska Siscia), Zadar (Iadera), Osijek (Mursa), vojnim logorima (Gardun, rimski Tilurium), manjim urbanim naseljima (Ščitarjevo/Andautonia, Omišalj/Fulfinum) i ruralnim zajednicama kao što su Beli Manastir i Novo Selo na otoku Braču – rekao nam je jedan od koautora studije dr. Mario Novak, paleoantropolog s Instituta za antropologiju u Zagrebu.
- Glavni rezultat istraživanja jest dosta iznenađujući - područje današnje Hrvatske je u rimsko vrijeme bilo jako heterogeno u genetskom smislu, tj. na ovim područjima su osim lokalnog stanovništva živjeli i ‘migranti‘ iz različitih dijelova svijeta. Drugim riječima, niti na jednom području koje je ova studija obuhvatila nije zabilježena takva heterogenost stanovništva kao što je vidljiva na ovim prostorima jugoistočne Europe tijekom rimskog razdoblja. Osim na prostoru samog grada Rima – pojasnio je Novak.
Među nelokalnim stanovnicima, odnosno osobama koje nisu rođene tamo gdje su pokopane, na ovom području najviše njih potječe s područja Bliskog istoka i istočnog Mediterana, ali i s područja sjeverne Europe.
- Uz to, ovdje nalazimo i pojedince koji potječu van granica Rimskog Carstva, iz istočnoeuropskih stepa, tzv. Sarmati. Ta heterogenost stanovništva datira otprilike od razdoblja vladavine Rimskog Carstva na ovim prostorima jer nije zabilježena u ranijim periodima. To je najvjerojatnije posljedica rimskih osvajanja, razvoja trgovine, ali i sustava cesta po kojima je Rimsko Carstvo bilo poznato. S druge strane, lokalno stanovništvo na ovom području dijeli najviše genetskih poveznica s populacijama iz sjeverne Europe. Za razliku od prijašnjih studija, ova je pokazala da je većina ‘migranata‘ prevalila velike udaljenosti, čak i preko čitavog kontinenta, tijekom života, a ne kroz nekoliko generacija što je rezultat odlične prometne povezanosti u Rimskom Carstvu zahvaljujući dobrim cestama – zaključio je Mario Novak.