Koronavirus gubi skoro 90 posto svoje sposobnosti da nas zarazi u roku od pet minuta nakon što dospije u okolni zrak, pokazale su prve simulacije sposobnosti virusa da preživi u izdahnutom zraku, piše Guardian.
Ovo istraživanje ponovno naglašava da se virus najbolje prenosi na malim udaljenostima što znači da su maske i fizička distanca vjerojatno najučinkovitiji načini prevencije infekcije. Provjetravanje prostora, iako je i dalje važno, vjerojatno igra manju ulogu, navodi se.
'Ljudi su se usredotočili na slabo provjetrene prostore i razmišljali o prijenosu virusa zrakom na udaljenosti od nekoliko metara preko čitave prostorije. Ne kažem da se to ne događa, no i dalje ste u najvećem riziku kad stojite vrlo blizu zaraženom', kazao je profesor Jonathan Reid, ravnatelj Centra za istraživanje aerosola na Sveučilištu u Bristolu, inače voditelj istraživanja.
'Kad se odmaknete, ne razrijedi se samo aerosol, već i virusi postanu manje zarazni jer s protokom vremena gube svoju infektivnost', kazao je.
Sve dosad, naše pretpostavke o tome koliko dugo virus može preživjeti u malim kapljicama aerosola, bazirale su se na studijama u kojima su virusi ušpricavani u zatvorenu posudu zvanu 'Goldbergov bubanj' koji se rotira kako bi virus ostao u zraku. Pomoću te metode, američki su istraživači otkrili da se zarazan virus u zraku može detektirati i nakon tri sata. No takvi eksperimenti ne kopiraju ono što se točno događa kad kašljemo ili kišemo.
Umjesto toga, istraživači sa Sveučilišta u Bristolu razvili su aparaturu koja im omogućuje da generiraju određeni broj malih čestica koje sadrže virus i koje levitiraju između dva električna prstena od pet sekundi do 20 minuta, tijekom kojeg vremena se kontrolira temperatura, vlažnost zraka i intenzitet UV zračenja u okolišu.
'Ovo je prvi put da je ikome pošlo za rukom stvoriti simulaciju onoga što se događa s aerosolom tijekom procesa izdisanja', kazao je Reid.
Studija koja još nije prošla recenziju, sugerira da kako virusne čestice napuštaju relativno vlažne i ugljičnim dioksidom bogate uvjete u plućima, vrlo brzo gube vodu i sasuše se, dok je tranzicija na niže razine CO2 povezana s brzim povećanjem pH vrijednosti. Oba ova faktora remete sposobnost virusa da inficira ljudske stanice. No valja reći da brzina kojom se virusne čestice suše, ovisi i o relativnoj vlažnosti zraka u okolini.
Kad je vlažnost bila manja od 50 posto - što je vlažnost slična onoj u većini ureda - virus je izgubio svoju infektivnost unutar 10 sekundi, a nakon toga zaraznost se smanjivala sporije, ali je bila postojanija.
Pri vlažnosti od 90 posto - što je otprilike ekvivalentno sauni ili tuš-kabini - gubitak infektivnosti je bio postupniji, a 52 posto čestica ostalo je zarazno nakon pet minuta, dok je nakon 20 minuta oko 10 posto čestica ostalo zarazno.
Međutim, temperatura zraka nije donijela nikakvu promjenu u zaraznosti čestica, što je u kontradikciji sa široko raširenim mišljenjem da je transmisija virusa niža tijekom toplog vremena.
'To bi značilo da ako se večeras nađem s prijateljima na piću, glavni rizik leži u tome da ću ja virus prenijeti prijateljima ili oni meni, a ne da ćemo se zaraziti od nekoga tko je također u kafiću, ali na drugom kraju prostorije', kazao je Reid. To naglašava važnost nošenja maski u prilikama kad ljudi ne mogu održavati fizičku distancu.
Slični efekti uočeni su kod sve tri dosad testirane varijante Sars-CoV-2 virusa, uključujući i alfu. Znanstvenici se nadaju da će u narednim tjednima početi eksperimente i s omikron varijantom.