Novozelanđanin Lucky Diamond Rich od 2006. godine prema Guinnessovoj knjizi rekorda nosi titulu najtetoviranijeg čovjeka na svijetu. Ovaj performer i ulični izvođač prvu je tetovažu napravio već sa 16 godina, a danas, u dobi od 53 godine, njegovo lice i tijelo u cijelosti su pokriveni tintom. Lucky Diamond Rich svakako je ekstreman primjer, no činjenica je da su tetovaže u mnogim zemljama postale važno sredstvo izražavanja osobnosti, identiteta, pripadnosti određenoj skupini i obilježavanja prekretnica u životu. Istraživanja pokazuju da su tetovaže najpopularnije u Italiji gdje ih ima 48 posto stanovnika. Slijede ih Amerikanci, Šveđani, Australci, Argentinci, Danci i Britanci. Iako su posljednjih desetljeća ultimativni trend za kojim posežu podjednako nogometaši, filmske i glazbene zvijezde kao i obični smrtnici, tetovaže nisu bez rizika za zdravlje.
Što je tetoviranje?
Prema Wikipediji, tetoviranje je trajno unošenje tinte različitih boja u kožu uz pomoć posebno izrađenih igli. Tetoviraju se uglavnom ljudi, i to iz estetskih, ritualnih, običajnih, zdravstvenih te društvenih razloga. Životinje se tetoviraju u svrhu označavanja vrste za uzgoj, vlasništvo, selekciju i zdravstvene svrhe. U djelu "Podrijetlo čovjeka" iz 1871. otac teorije evolucije Charles Darwin napisao je da nema zemlje na svijetu koja ne prakticira tetoviranje ili neki drugi oblik trajnog ukrašavanja tijela. Njemački liječnik i etnolog iz 19. stoljeća Karl von den Steinen vjerovao je da se tetoviranje u Južnoj Americi razvilo iz običaja ukrašavanja tijela ožiljcima. Biljni sok utrljan u rane kako bi se spriječilo krvarenje uzrokovao je promjenu boje ožiljka. Sjevernoamerički ratnici Apači i Komanči trljali su zemlju u ratne rane kako bi ožiljci bili vidljiviji i kako bi se njima razmetali unutar plemena, a stanovnici Nove Gvineje liječili su infekcije utrljavanjem biljaka u ureze na koži, uzrokujući trajne ožiljke.
Koji su najstariji primjeri tetoviranja?
Najraniji dokazi o umjetnosti tetoviranja dolaze u obliku glinenih figurica koje su imale oslikana ili ugravirana lica kako bi predstavljale oznake tetovaže. Takve su figure pronađene u grobnicama u Japanu, a datiraju iz 5000. godine prije nove ere.
Najstariji poznati čovjek koji ima očuvane tetovaže na svojoj mumificiranoj koži je Ötzi, ledeni čovjek iz Bolzana koji je umro nasilnom smrću prije 5300 godina. Ötzija su slučajno otkrili njemački planinari kada su u rujnu 1991. godine u talijanskim Alpama na granici s Austrijom u rujnu skrenuli s označene staze u planinski usjek. Znanstvenici su zatim spoznali da je Ötzi na tijelu imao čak 57 tetovaža, a smatraju da one ukazuju na ranu vrstu akupunkture jer su bile smještene na akupunkturnim točkama ili u blizini njih. Iako nije poznato kako su Ötzijeve tetovaže nastale, čini se da su napravljene od čađi. Ostali rani primjeri tetovaža mogu se pratiti do razdoblja Srednjeg kraljevstva starog Egipta: pronađeno je nekoliko ženskih mumija s tetovažama koje datiraju 2000 godina prije nove ere.
Kako je tetoviranje postalo dio popularne kulture?
Na tetoviranje se u velikom dijelu 20. stoljeća na Zapadu gledalo kao na tabu. Bilo je uvriježeno mišljenje da su tetovaže rezervirane samo za pripadnike marginaliziranih ili subkulturnih skupina, mornare, kriminalce itd. A onda su se 1970-ih stvari počele mijenjati. Primjerice, tetovaže su u svijet mode ušle 1971. godine kad je Issey Miyake predstavio svoju formativnu kolekciju Tattoo jesen/zima u New Yorku. Uspon tetovaža u popularnoj kulturi datira iz kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih. U to su vrijeme neke glazbene i filmske ikone počele pokazivati svoje tetovaže, što je izazvalo ludilo za tetoviranjem. Brojne poznate ličnosti poput filmskih zvijezda, glazbenika, sportaša i drugih počele su javno isticati svoje tetovaže kao dio osobnog stila i identiteta. To je potaknulo brojne ljude da i oni tetovažom iskažu neki svoj stav.
Koji su rizici tetoviranja?
Poznata američka Klinika Mayo objavila je na svojim stranicama neke od rizika kojih moraju biti svjesni svi koji se odluče na tetoviranje. Prvo, tinta za tetoviranje može izazvati alergijske reakcije na koži, poput osipa koji svrbi na mjestu tetovaže. To se može dogoditi čak i godinama nakon tetoviranja, a pritom je vjerojatnije da će do alergijske reakcije dovesti crvena nego druge boje tinte za tetoviranje. Nakon tetoviranja moguća je infekcija kože. Do infekcije može doći zbog kontaminirane tinte ili opreme koja nije ispravno sterilizirana. Ako oprema koja se koristi za izradu tetovaže nije dobro sterilizirana, moguća je zaraza bolestima koje se šire krvlju. Primjerice, to su HIV infekcija, hepatitis B, hepatitis C, herpes, tetanus i druge.
Nedavna studija koju je proveo John Swierk sa Sveučilišta Binghamton, objavljena u časopisu Analytical Chemistry, navodi zabrinjavajuća otkrića o potencijalnim zdravstvenim rizicima povezanim s tetoviranjem. Znanstvenici su analizirali 54 najpoznatije tinte za tetoviranje u SAD-u te spoznali da je 29 njih imalo navedene točne pigmente, a ostale ili nisu bile istaknute ili su navedeni pogrešni pigmenti. Prijašnje studije pokazale su da da čađa, primarni crni pigment koji se koristi za tetoviranje, može biti kontaminirana nekom od molekula koje uzrokuju rak, a koje se nalaze u ispušnim plinovima automobila i dimu cigareta. Također, mnogi crveni, žuti i narančasti pigmenti s vremenom se mogu razgraditi u kancerogene tvari.
Što je pokazala studija švedskih znanstvenika?
Kako Šveđani spadaju u narode s najviše tetovaža, znanstvenici Sveučilišta Lund odlučili su provesti studiju o dugoročnim učincima tetoviranja na zdravlje. Studija je objavljena u najnovijem izdanju časopisa eClinicalMedicine, a obuhvatila je gotovo 12.000 ljudi u Švedskoj. - Utvrdili smo da tetovirani ljudi imaju 21 posto veći rizik od limfoma nego ljudi bez tetovaža nakon što smo uzeli u obzir status pušača i razinu obrazovanja jer oba faktora mogu biti povezana s tetoviranjem i razvojem limfoma - rekla je za portal Conversation dr. Christel Nielsen, suvoditeljica studije. Iz populacijskih registara istraživači su identificirali sve kojima je dijagnosticiran limfom između 2007. i 2017. godine, gotovo 3000 ljudi, i usporedili ih sa skupinom iste dobi i spola koja nije imala rak. No, nužna su nova istraživanja.
- Nije prikladno davati bilo kakve preporuke za tetoviranje na temelju ove pojedinačne studije. Potrebno je više istraživanja prije nego što to možemo učiniti. Ali, ljudi s tetovažama moraju biti svjesni da one mogu imati zdravstvene učinke. Ako osjetite bilo kakve simptome koji bi mogli biti povezani s tetovažom, trebali biste potražiti liječničku pomoć - naglasila je dr. Nielsen.