Nakon niza godina tijekom kojih se smanjivao broj učenika Korenica se gotovo preko noći vratila u bolja vremena: Osnovnu školu dr. Franje Tuđmana u nekadašnjoj Titovoj Korenici pohađa 210 učenika, a u nepuna dva tjedna stiglo im je 50 novih. Svaki je razred dobio nekoga iz Ukrajine. Od njih 50, samo je troje dosad ispisano. Majka dviju djevojčica dobila je posao u Zagrebu, a jedna se obitelj uputila u Englesku. Sada školu, dakle, puni 47 ukrajinskih školaraca i ukupno ih je 257, kao prije desetak godina.
Za poslove upisa zadužena je tajnica škole Tanja Babić koja je u Liku stigla kao izbjeglica iz Bosne. Jasno je da je puna empatije za izbjeglu djecu koju sada opisuje u školu. Posljednjih dana glavu nije dizala od upisa dok su se po školskim hodnicima čuli povici učitelja poput: "Treba li kome broj 42?" U tijeku je bila akcija podjele obuće, odjeće, školskih torbi i drugih potrepština koje su kupovali učitelji i mještani za nove učenike. Pročulo se, naime, da se jedan novoupisani petaš nije pojavio u školi jer taj dan nije imao što obuti.
- Ta djeca nama nisu nikakav teret, dapače, možemo ih još upisati. Naši su razredi mali, imaju 15-ak učenika, a i škola ide u dogradnju jer je dvosmjenska pa će mjesta još biti. Mi ih rado prihvaćamo, znamo što prolaze i velika nam je želja da se osjećaju dobrodošlima. Naši će učitelji za njih sve učiniti - kaže ravnateljica Dražena Aračić.
Tužno lice iza kose
Djeci je vrlo teško, ovdje su uglavnom bez očeva, no uglavnom se, potvrđuju učiteljice, dobro asimiliraju. Onima u 4.b od pomoći su, čini se, dokazane glasnogovornice razreda Marieta i Emanuela. Male su Ličanke, uz nove razredne prijatelje, naučile ponešto ukrajinskog, no Ukrajinu ne bi posjetile ni nakon rata. - Što je vama, pa da mi bomba padne na glavu - očitala nam je lekciju jedna od mlađih dama, drugašica Lucija. U školi imaju dvije barijere: nepoznavanje jezika i nedostatak školskog psihologa. Ravnateljica je prošlog ponedjeljka nadležnom Ministarstvu uputila zahtjev za zapošljavanje psihologa, a kako se nerealizacija molbe u ovakvoj situaciji čini doslovno nezamislivom, ravnateljica se nada...
U školi zasad nemaju ni prevoditelja s ukrajinskog.
- Prevoditelj? Da, onaj Google - kažu učiteljice. Silom prilika postali su trojezična škola, iako engleski slabo pomaže jer ga djeca iz Ukrajine u svojim školama nisu učila. Ipak, dio njihovih majki su visokoobrazovane žene i dobro govore engleski. Zato korenička škola na svojim stranicama odsad objavljuje vijesti na hrvatskom, ukrajinskom i engleskom jeziku. U prvoj od njih, a objavila ju je u petak učiteljica likovne kulture Iva Štefanac, stoji vijest o početku antistresnog programa - opuštanje slikanjem, relaxation by painting.
- Glazbenim i likovnim radionicama pokušavamo postići barem mali zaborav progonstva - kaže Iva Štefanac, dodajući kako je među malim Ukrajincima dosta talentirane djece za umjetnost.
Drugašić Jehor, pristigao s majkom iz Hersona, svira violinu. Nešto starija djevojčica, iznimno povučena, skriva lice iza kose. Na likovnom su radili portrete, a na njezinu su oči bile zatvorene. Umjesto svog imena, pod sliku je ispisala poruku "Slava Ukrajini". Kod neke je djece, priča učiteljica likovnog, emotivno stanje vidljivo kroz boje i tonove njihovih crteža.
U danu našeg posjeta Korenicom je kolala vijest o majci četvero djece koja je saznala da joj je u Ukrajini poginuo suprug. U školi ne mogu locirati o kojoj je mami riječ, nemaju još sve prikupljene informacije o svima. Zato idući tjedan planiraju organizirati roditeljski sastanak i pobliže se upoznati sa situacijom pristiglih obitelji. Trenutačno je tu oko 300 ljudi, smještenih u hotelu Macola i kućama za odmor Plitvice Hills, kompleksu udaljenom 17 kilometara od ulaza u NP Plitvička jezera.
Rota virus u vrtiću
Tu im, potvrđuju Jana iz Kijeva, ništa ne nedostaje.
- Sve koje smo tu, tražimo posao, želimo raditi - kaže.
U Hrvatsku je uspjela ući 18. ožujka i nada se da će uskoro početi raditi. U ponedjeljak je čeka razgovor za posao u kozmetičkom salonu. Oleni je 43, ima dvoje djece, a mlađem Maxu nužna je zdravstvena pomoć zbog kožne bolesti. Stariji sin ide u školu.
- Sretan je u školi i svi smo sada puno bolje. Barem spavamo jer doma nismo - dodaje Olena. Ona je jedna od rijetkih ovdje sa suprugom. No, kako tvrdi nekoliko žena iz Ukrajine, za muškarce tu nema posla. Olena nas uvodi u svoj prekrasni novi dom s četiri zvjezdice koji je, priznaje, za njih luksuz. Jana i Olena hvale hranu koju dobivaju iz restorana, no skromno zamjeraju na preobilnim porcijama. Obilaze ih volonteri iz lokalnog Crvenog križa. Prilazi nam još jedna mlada žena, i to s osmijehom. I ona počinje raditi, već u ponedjeljak, u trgovini u Korenici. Potvrđuje nam da se nekoliko žena zaposlilo i u restoranu Macola.
- Tim ljudima treba pomoć, izgubili su sve. Neki su došli samo s vrećicama - napominje poznati lički ugostitelj Željko Orešković Macola koji je, prema podacima otprije nekoliko dana, u svoj hotel smjestio oko 170 izbjeglica, a u drvenim ih je kućicama još stotinjak. Čini se da djeci tu igračka ne manjka, a u sklopu resorta je i mali dječji park.
Od ponedjeljka će škola za nove učenike organizirati tečajeve hrvatskog. Poduka će trajati i tijekom proljetnih praznika, a škola će biti otvorena i subotom.
Istovremeno, Kristina Bobinac, ravnateljica dječjeg vrtića u Korenici, na popisu za prihvat ima 17-ero djece iz Ukrajine, u dobi od jedne do šest godina.
- Djeca su trebala krenuti u vrtić od ponedjeljak, i to u popodnevnom terminu od 16.30 do 20.30 sati jer u redovitom programu nema mjesta. Međutim, zbog pojave rota virusa njihov je polazak u vrtić prolongiran. Svi će mališani proći sistematski pregled - kaže ravnateljica čiji vrtić u Korenici pohađa 74 djece.