Kaže mi prijatelj nekidan očajno: “Ja sam taksi služba!”. Gledao je pritom u svoje troje prekrasne dječice, plavokose anđele koji nakon škole uskaču u njegov na leasing kupljen SUV da bi ih on razvažao po treninzima, plesovima, dramskim sekcijama i glazbenim školama. Sjajno je odlučio kad je uložio u luksuzni automobil više srednje klase: u njemu, naime, provodi mnogo više vremena nego u vlastitom domu. Imam malo više sreće, uspjela sam taktički odabrati isključivo aktivnosti koje se nalaze u kvartu gdje živim ili u nekom uskom radijusu.
Istina, zbog toga sam nakon više desetljeća otkrila čari vožnje tramvajem, ali barem ne moram tražiti parking po uskim uličicama i zabačenim kvartovima. Ono što ipak moram je ili, poput mog prijatelja, gledati kratke...