Život mu je praktički od samoga rođenja protkan boravcima na operacijskim stolovima, u liječničkim ordinacijama, bolnicama, rehabilitacijskim centrima... Maleni Šimun Stojanović, petogodišnji junak iz Županje koji sa svojom obitelji, majkom Martinom, ocem Tomislavom i braćom Tomislavom i Noom Matijom, već godinama budi emocije hrvatske javnosti svojom hrabrošću i spremnošću da se odlučno uhvate ukoštac s problemima koje imaju, opet će morati "pod nož". Ovaj put u Hrvatskoj, na Rebru, jer su mu prošle godine na kontrolnom magnetu dijagnosticirane dvije izrasline s unutarnje strane neuralnog kanala.
- Da, riječ je o plakodijima, izraslinama koje su nastale kao posljedica njegove prve operacije spine bifide, koju je imao s nepuna dva mjeseca. To su zapravo dobroćudni tumori, dakle važno je naglasiti da nije riječ ni o kakvim zloćudnim tumorima, već izraslinama koje se moraju ukloniti kako bi se spriječile daljnje neželjene posljedice. Malo to i ružno zvuči kada se kaže tumor jer nije baš tako dramatično kako inače bude kada se izgovara ta riječ - kaže nam Šimunova majka Martina i dodaje:
- Prostor neuralnog kanala se sada sužava, a to je kontraindikacija za pojavu hidrocefalusa. Može se i neki živac oštetiti, a njemu su već u donjem dijelu leđne moždine živci zapetljani i neurološki već to nije najbolje stanje. No, najvažnije je da je sve skupa pod kontrolom, a sve se vodi na Rebru u suradnji s dr. Jednačakom, a uključen je i dr. Paladino. Sada čekamo termin operacije.
Na ništa se ne žali
Šimun se, inače, prema njenim riječima, dobro razvija, ne žali se ni na što. Iako, što je stariji, postaje sve više svjestan stanja, pa i bola, ali sve to odlično podnosi i prihvaća. Jedino mu je krivo što ne može poput starije braće igrati nogomet, pa često pita hoće li to ikada moći. To su trenuci u kojima tuga obuzme Martinu i supruga joj te Šimunovu stariju braću, ali to je ujedno i njihova svakodnevica s kojom se nose najbolje što umiju. Martina nam je pokušala i plastično opisati kakva je situacija sa Šimunovom kralježnicom.
- Šimunovi živci su spetljani na jednoj hrpi, a trebaju biti opušteni, slobodni i imati svoju funkciju. On raste, njegovo tijelo se razvija i sada treba riješiti te neke detalje da ga ništa ne sputava. Nisu samo plakodiji, ima i drugih stvari. Kako raste tkivo, sužava mu se neuralni kanal i u njemu se prekomjerno skuplja likvor, pa treba spriječiti da dođe do hidrocefalusa. Osim toga, pratimo ga i zbog epilepsije, na terapijama je stalno - dodala je Martina. Ipak, sve to Šimuna ne sprečava da redovito pohađa vrtić i da se maksimalno druži i socijalizira s drugom djecom.
Mentalno je jak
- Da ima drugu nogu i da nema silnih ožiljaka, nitko ne bi ni znao da je bolesno dijete. Mentalno je jak i odlično se razvija, a to nam je jako važno - istaknula je Šimunova mama. Podsjetimo, Šimun je nakon prve operacije u Americi dobio protezu, a kretao se uz pomoć hodalice i, što je bilo jako zanimljivo, odmah je dobio nagon za hodanje, iako je do tada samo puzao.
Martina nam je tada kazala kako je "ekstremnom brzinom pomicao granice, čemu se nisu nadali ni terapeuti u Americi. Njegova volja i želja, njegova hrabrost, nekakav inat koji je pokazivao i nama su dali dodatnu energiju". Podsjetimo, maleni je Šimun do sada imao tri ozbiljne operacije. Već spomenutu spina bifide u Hrvatskoj te dvije u Americi kod dr. Drora Paleya, kada su mu amputirali nogu i namjestili kuk, odnosno kada mu je rezana desna strana kuka te su odrađeni opuštanje mišića i rekonstrukcija stopala.
- Sada se spremamo u Poljsku 22. rujna na kontrolu kod dr. Paleya, koji tamo ima jedno krilo bolnice. Ondje mu dolaze na kontrole europski pacijenti, a odrađuje i neke lakše, manje komplicirane operacije, dok one teže i kompliciranije radi u Americi. Imamo i dogovor za operaciju koljena kod njega, ali to smo privremeno stavili sa strane, dok ne riješimo ove izrasline - kazala je Martina.