Judo klub 'Vinkovci' podržao je humanitarnu akciju Hrvatskog judo saveza 'Vratimo osmijeh', a njihov jedini cilj je pomoći domovina za nezbrinutu djecu u Lipiku, Slavonskom Brodu I Vinkovcima.
Ukratko, Hrvatski judo savez organizirao je akciju za nezbrinutu djecu pod nazivom 'Vratimo osmijeh' u svrhu prikupljanja sredstava za dodatnu stambenu jedinicu (u Dječjem domu "Sv. Ana" u Vinkovcima), opremu za bavljenje sportom i druženje (u Dječjem domu "Kuća sretnih ciglica" u Slavonskom Brodu), senzornu penjalicu s antistres podlogom (u Domu za djecu "Lipik" u Lipiku).
Međutim, iza brojki se kriju imena i prezimena, srca željna ljubavi i potpore. Iza brojki se kriju i priče prepune želja za boljim i sretnijim životom. Ovo je jedna od tih priča.
No, Judo klub 'Vinkovci' podržao je akciju na način da je organizirao zajednički trening svojih članova i 13 štićenika iz Doma "Sv. Ana" u Vinkovcima koji su došli u pratnji odgajatelja Stipe Petrinovića i Bojane Žeravice, psihologinje Ivone Maras te ravnateljice Zrinke Mikić. Program je bio sastavljen od različitih motoričkih kretanja, elementarnih igara, te zabavnog dijela u kojem je djed Božićnjak prigodno darivao sve štićenike Doma 'Sv. Ana' iz Vinkovaca.
Poseban gost na zajedničkom treningu bio je dugogodišnji član Judo kluba 'Vinkovci' Lovro Zečević koji se desetak godina aktivno bavio judom za kojeg kaže da mu je izuzetno puno pomogao u sazrijevanju. Kroz njega se družio, putovao i stjecao prijatelje te bavio sportom radi unapređenja zdravlja.
No, kakva se priča krije iza Lovre Zečevića?
Lovro je u Vinkovce stigao sa tri brata i dvije sestre daleke 1997. godine iz malog mjesta Dalj, koji broji tek nešto manje od 4000 stanovnika. Radi neimaštine, kao posljedica Domovinskog rata, nije pohađao školu u redovnom programu. S obzirom da je kasnio sa školovanjem nekoliko godina, on je u 3. razred osnovne škole krenuo u Vinkovcima kada su njegovi vršnjaci bili 6. razred, ali judo mu je pomogao pri stjecanju samopouzdanja, prijateljstva, te prevladavanja svih emocionalnih izazova.
Kroz putovanja s judo klubom Vinkovci i trenerom Stipanom Dolićem, Lovro je vidio i upoznao puno više nego djeca iz doma koja se nisu bavila sportom.Trenirao je judo do 2007. godine, kada je morao napustiti dom jer je završio srednju školu i imao je 22 godinu.
- Stekao sam prijatelje iz cijele Hrvatske, kao i Europe, s obzirom da sam bio dobar – prisjeća se Lovro, koji se borio i na državnim, kao i na međunarodnim turnirima.
Odlaskom iz doma upisao je fakultet u Osijeku, koji nije završio te je obzirom na svoju snalažljivost, a koju je stekao kroz godine treniranje juda, pronašao posao. Ostala braća i sestre također su samostalni i uspješni ljudi, zaposleni i sa svojim obiteljima svi skupa danas pomažu roditeljima.
Teško je riječima opisati pozitivnu energiju koju Lovro prenosi te kako lijepo priča o svojem boravku u Domu Sv. Ana. Posebno se osjeti pozitiva kada opisuje koliko mu je judo pomogao da lakše prebrodi situaciju u kojoj se našao u vihoru ratnih stradavanja.
Lovro nije jedino dijete kojem je judo pomogao u odrastanju, jer je on na tatamiju naučio zajedništvo, dijeljenju i davanju podrške, samokontroli i želji za uspjehom. Prenio je to i na svoju braću i sestre, a kao rezultat toga je današnja briga jednih o drugima i o svojim roditeljima.
Danas ima suprugu i dvoje djece, kao i kvalitetno zanimanje koje voli.
- Judo mi je jako pomogao. Bila je to glavna aktivnost, uz školu, koju sam imao. U judu sam osjećao zajedništvo i obitelj – priča sada 35-godišnji Lovro.
Lovro je danas zaposlenik Zavoda za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Sa svojim prijateljima iz Judo kluba Vinkovci se i dalje druži. Po ponosnom osmjehu ravnateljice Doma 'Sv. Ana' Vinkovci Zrinke Mikić i odgajatelja vidi se koliko se Lovre rado sjećaju i koliko su sretni zbog njegova životnog ostvarenja. Kroz zajednički trening uvjerili su se da oni svakog svojeg štićenika gledaju s jednakom nadom, prate i razumiju njihove potrebe.
Nezbrinutoj djeci potrebno je osigurati dodatne uvjete koji će im povećati razinu kvalitete života i sadržaja u okruženju njihovih dječjih domova. Budimo velika srca, pomozimo jer ujedinjeni možemo napraviti značajne pomake, a svaka pomoć je važna. Donacijom ne pomažemo instituciji na papiru već stotinama djece koja, poput Lovre, imaju ime i prezime, želje i snove.