Prije ponovnog otvaranja kafića, i prilike da ponovno dočeka svoje omiljene goste, preminula je, nakon duge i teške bolesti, Zdenka Braun, vlasnica kultnog zagrebačkog kafića "Charlie". Mali lokal na početku Gajeve ulice, znaju to svi koji su se kretali po centru, bio je jedno od omiljenijih mjesta okupljanja poznatih Zagrepčana i njihovih prijatelja. Tu su dolazili glumci, estradnjaci, novinari i političari. Suci i odvjetnici. Policajci i sportaši. Nema tko nije zalazio u Charlie koji je, nakon smrti svojeg supruga Mirka Brauna 2004. godine, "na nogama" držala upravo Zdenka koja je u kafiću provodila cijele dane, osobno dočekujući svoje goste.
- Sine, ona je bila dobri duh cijelog tog kvarta, a osobito tog legendarnog kafića. Uvijek je bila nazočna sa svojim djevojačkim smiješkom, i Gajeva ulica je izgubila jednu osobu čije je postojanje, dok je bila živa, uistinu bilo nemjerljivo. Ona je bila velika, velika! - rekao nam je nogometni trener Miroslav Ćiro Blažević, jedan od onih koji su, kako kaže, "bili inventar" Charlieja.
- Bila je jedna diskretna, fina osoba. Kada je njezin muž umro, a on je, reći ću, bio njezina suprotnost, a nerijetko ju je bacao i u svoju sjenu, Zdenka je shvatila da mora odigrati jednu važnu ulogu u tom, rekao bih, povijesnom kafiću. I srećom, imala je dara da odradi tu ulogu. Jako je voljela taj kafić, taj prostor. Dolazila bi rano ujutro, a odlazila kasno navečer. Kada god bih tamo došao, dočekao me taj njezin blagi osmijeh - rekao je Ćiro.
Inače, kafić Charlie je prije gotovo pedeset godina otvorio Zdenkin pokojni suprug Mirko, poznat po nadimku "Charlie", proslavljeni maksimirski branič iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. Prema pričama, Zdenka Braun, koja je tada bila zaposlenica Zagrebačke banke u blizini, nije bila sasvim suglasna s poduzetničkim idejama svojega supruga. Molila ga je da ostane u sportu, koji tako dobro poznaje. Kafić joj se isprva nije svidio, imala je što prigovoriti i dizajneru interijera, a za to je bio zadužen renomirani arhitekt Nikola Filipović, koji je onomad često dizajnirao interijere... No, tvrdoglavi Mirko nije odustao, a Charlie je uskoro postao neizostavno mjesto Zagrepčana.
Zdenka Braun doživjela je prošle godine i još jednu osobnu tragediju, kada je iznenada preminuo njezin sin Davor Braun, kojeg ga su zvali "Charlie mlađi" i koji je također bio Dinamov nogometaš, jedan od članova zlatne generacije iz 1982. godine. Ta je momčad lomila sve suparnike u prvih petnaest minuta, a pored Brauna mlađeg igrali su Velimir Zajec, Cico Kranjčar, Željko Hohnjec, Marijan Vlak... Momčad je vodio Ćiro Blažević, i te godine su "modri" osvojili prvenstvo Jugoslavije.
Kako neslužbeno doznajemo, kafić će preuzeti Zdenkin unuk Bruno Braun, na kojeg je vlasništvo prepisala krajem prošle godine.
- Pred svoj kraj preživjela je najveću tragediju koju čovjek može iskusiti. Bojao sam se da neće to preživjeti, jer to je udarac koji rijetko tko uspije preboljeti. Nema ni deset dana da smo se čuli. Imala je zdrav glas, vedar, komentirali smo kako bi se Charlie uskoro mogao otvoriti pa da popijemo konačno kavu - rekao je Ćiro, dodajući kako je Charlie imao sudbinsku poziciju u samom centru grada, poziciju koja je pozivala da se baš ondje okuplja, da se dogovaraju sastanci, zbog čega su u njega oduvijek zalazile ličnosti iz javnog i manje javnog života.
- Nema više puno takvih kafića, sine, možda samo Bulldog od Solde - rekao je Ćiro.
Na društvenim mrežama mnogi se opraštaju od omiljene Zagrepčanke, kojoj je 2019. Udruženje ugostitelja odalo priznanje za najbolji ugostiteljski objekt u Zagrebu.
- Velika žena, simbol onog najboljeg Zagreba s civilizacijskim kodom u kojemu je nepoznat svaki drugi narativ osim onog da postoje samo ljudi i neljudi, te da su sve druge podjele važne. Zdenka, počivali u miru, falit ćete nam jako, svima nama koji smo vas neizmjerno poštovali i voljeli - napisao je na Facebooku sarajevski glumac Emir Hadžihafizbegović, koji je tijekom svojih posjeta Zagrebu često svraćao u Charlie.
Zagrebački odvjetnik Čedo Prodanović jedan je od onih koji su, kako kaže, povremeno zalazili u Charlie.
- To je bila institucija. Jedno mjesto gdje se okupljao, neću reći agramerski dio Zagreba, ali svakako njegov civiliziraniji dio. To je bila adresa na koju se dolazilo ako se htjelo biti dijelom ovoga grada. Charlie je bio nezaobilazna adresa, obilježje Zagreba i dakako da je odlaskom gospođe Braun, kao i odlaskom Davora, nastala jedna praznina u društvenom životu Zagreba - rekao nam je Prodanović, dodajući kako Charlie bez njih nikada ne može imati štih, značenje i vrijednost kakvu je imao za života Braunovih.
- Ja više ne znam kafić u ovom gradu gdje mogu otići bez plana, a da znam da ću sresti drage i zanimljive ljude. U kafić za koji znam da neću ondje ubijati vrijeme, nego ga provesti na jedan zanimljiv način s ljudima koji mi nisu strani... Ne vidim ovaj čas takvo mjesto u Zagrebu - kaže odvjetnik, dodajući kako je u Charlie svraćao tu i tamo, ali svaki put kad bi se ondje zatekao osjećao se, kaže, ugodno, dobrodošlo.
- Tu je dolazio jedan sličan profil ljudi, i kada si ulazio u taj kafić, znao si da ne možeš očekivati incidente, niti kojekakve dosadne tipove koji te vuku za rukav - nastavlja Prodanović, koji je, osim Ćire, u Charlieju rado susretao i Slavena Leticu, Krunoslava Olujića i Milorada Pupovca.
Zagrebački kroničar urbane svakodnevice Miro Par također je jedan od onih koji su činili "inventar" Charlieja. Na svom Facebooku prisjetio se i jedne anegdote, u zapisu naslovljenom "3 osmjeha gospođe Zdenke Braun", koji sjajno prenosi atmosferu koja je vladala u tom kafiću.
"Bio je to jedan od onih hladnijih jesenjih dana kada su u Charlieju samo stalni gosti. Nema sunca pa njegova prekrasna terasa i nije neka opcija slučajnim prolaznicima, a u šarmantni unutarnji prostor tog najstarijeg zagrebačkog ugostiteljskog objekta naguraju se samo oni koji znaju da je unutra, bezbeli, još i bolje. Tu sam bio ja, da stavim odmah magarca na prvo mjesto, pa jedna eminentna zagrebačka odvjetnica, novinarka koju bez njezinog pristanka ne bih imenovao, dva suca obližnjeg suda te jedan legendarni stečajni upravitelj koji je više zainteresiran za rezultate Josea Mourinha nego onih tridesetak poduzeća koja su mu dopala da njima upravlja..."