Martina Gyofi Korpar prošle je godine dvaput bila mladenka. Prvi se put za svog Zorana udala kod matičara u vrijeme lockdowna, drugi put u crkvi u jesenskom zatišju pandemije. Prvi put 4. travnja, drugi - 5. rujna, dva tjedna prije novog zatvaranja. Prvi put ih je u čakovečki Matični ured smjelo pet, na jesen ih je u crkvi bilo 85. Ipak, Martini su oba vjenčanja bila jednako draga, prvo možda, šapuće, i srcu draže. Nije zgodno to priznati, ali bio je to događaj po svemu drugačijih od svih svatova dotad.
- U dvoranu nas je smjelo ući samo petero. Bili smo nas dvoje, matičarka i dva svjedoka. Imali smo svoje maskice, dezinfekcijsko sredstvo i kemijsku olovku kojom smo potpisali vjenčani list. Kemijsku je čuvala kuma. Matičarka se pridržavala svih pravila o udaljenosti, nije bilo čestitke rukovanjem ni zagrljajem - vesela je Martina.
Najdraži gost čekao ih je ispred Vijećnice. Njihov, tada petogodišnji sin Noel. Roditelji, koji žive u drugoj općini, trebali su, da bi ih vidjeli kao netom vjenčane, ishoditi propusnice. I mladoženja je imao problema zbog granica. Zoran radi u Njemačkoj, a na snazi je bila obavezna mjera samoizolacije. Iz karantene je direktno otišao na vjenčanje. Burme su stigle iz Slavonije poštom a da ih nisu probali, mladenka je ostala bez frizerskih i kozmetičkih usluga, no to ne znači i bez šminke i frizure.
- U današnje je vrijeme sve puno videotutorijala, pa sam se uspjela našminkati, a kuma je uzela četku i fen u ruke. Najvećim se izazovom pokazao vjenčani buket. Jedino dostupno cvijeće je u trgovačkim centrima - priča. Na jesen su već bili spremni na sve. Više ih nije mučilo hoće li dogovorena svadba za 85 gostiju, iz drugog pokušaja, možda biti opet otkazana. Što bude, bit će, nisu se nervirali. Za Martinu i Zorana lanjska je godina bila jedna od najboljih u životu. I ova će ući u konkurenciju. Martina čeka drugu bebu.