- Nisam zaliječila ozljede, nisam popravila zube, nisam ništa od tad ni pojela, a ja sam dijabetičarka. Eto, to se u međuvremenu dogodilo. Još sam u potpunom šoku. Ponižena, osjećam se silovano, jadno... I ono najvažnije, tražit ću službeno postupanje za unutarnji nadzor liječnika - rekla je za Slobodnu Dalmaciju u petak ujutro Marija Laptalo, spikerica HRT-Radio Dubrovnika, koja je nakon endoskopskog ultrazvuka želuca u KBC-u Split pretrpjela strah i ozljede kakve se ne bi smjele događati. I odlučila je, kako je Dubrovački vjesnik i prenio, ispričati svoju priču kako se ovo više nikad nikome ne bi desilo.
Navikla na liječnike i dosta teške preglede, a samo je gastroskopija zbog kroničnog gastritisa u životu odradila pet-šest, ovakav "tretman" u splitskoj bolnici nikako nije očekivala.
- Gledam sad ljudi komentiraju ‘pa što sad, gastroskopija, malo pretrpiš, ovo-ono...‘. Imaju krive informacije. Dakle, nisam išla na gastroskopiju, nego na EUS, odnosno endoskopski ultrazvuk želuca zbog sumnje na tvorbu. To je drugačije od gastroskopije. Ovo traje dulje, cijev koja ide kroz usta je dosta šira i teško je izdržati čak i pod anestetikom. A ni njega nisam dobila, čak ni kad sam tražila - opisuje Laptalo horor iskustvo na pregledu.
Pregrmjela je u sebi i odlučila sa svime izići u javnost jer, nažalost, često su dubrovački pacijenti prisiljeni ići u prvi KBC, a najbliži je Split, zbog pregleda koji se ne mogu obaviti u Dubrovniku, obično je to nedostatak opreme. Sve je počelo standardnim gastro pregledom u dubrovačkoj bolnici, za koju Marija ima samo riječi hvale.
- U našoj bolnici je zaista, barem meni, bilo lako odraditi sve te preglede i to najviše zato jer su sestre apsolutna podrška, sve mi objasne, drže me za ruku, doktori isto tako, nema nejasnoća, paze na pacijenta i moj liječnik koji mi je prije ovog splitskog horora odradio gastroskopiju, posumnjao je na GIST, odnosno tvorbu i želio je biti siguran da nije maligna.
Bez obzira na činjenicu što je to splitskom liječniku bila smiješna čvrga od 13 milimetara, moj liječnik odlučio je saznati je li ili nije. Naravno da me uputio u Split da znamo, jer taj uređaj u dubrovačkoj bolnici nemamo. A u splitskoj bolnici doslovno su me sažvakali.
Nitko s njom cijelo to vrijeme nije progovorio, ništa joj objasnio, nije s njom kao pacijenticom popričao niti ih je zanimalo.
- Doktor je ušao, nije se ni predstavio. Okrenuo mi je leđa i počeo nešto gledati u računalo. Sestra također, možda smo izmijenile nekoliko riječi kad sam pitala hoće li mi dati anestetik u spreju za grlo, da sve lakše prođe, rekla je - a to u Dubrovniku ne rade, oni samo gledaju. I tu sam primijetila tu neku ljutnju od doktora i sestre na Dubrovnik i pacijente koji im dolaze. Kao da dolazimo iz veselja...
Donijela im je sve nalaze, uključujući i posljednje, no liječnik, dodaje, nikako nije mogao pronaći što tu piše pa mu je Marija pokazivala prstom rečenice koje je tražio. Još uvijek okrenut leđima i bez komunikacije. Sestra ju je polegla, a tad je nastupio liječnik.
- Samo mi je uvalio usnik pokazujući nekom specijalizantu postupak i krenuo doslovno rovati po meni. Rovao je po želucu i vrlo brzo sam shvatila da mi je nešto puklo, osjetila sam krv i komadiće i molila Boga da je to plastika od usnika kojeg morate držati u ustima. Takvom je silinom pomicao tu cijev, vidjeli ste ozljede.
I cijelo to vrijeme spominjao se Dubrovnik i ‘ah taj Dubrovnik više...‘ i tako, ta neka iznerviranost tom činjenicom. Nije obadao što radi, nekoliko puta je viknuo sestri da nema pojma gdje je ušao, da ništa ne vidi, sestra mu je odgovarala da je u želucu, da je na pravom mjestu i tako je ta agonija trajala...
Nije znao ni je li ušao na pravo mjesto, a po nalazu, dodaje Laptalo, gotovo sigurno nije uopće uzeo uzorak zbog kojega je i došla u splitsku bolnicu. Ponavljala je da je dijabetičarka, rekla im je da su joj slomili zube, da ima krvi u usnoj šupljini, što se nikako ne smije dogoditi, nitko joj nije ni odgovorio niti je pogledao, piše Slobodna Dalmacija.
- Kad sam se digla i pogledala u ogledalo, došlo mi je slabo. Rekla sam im, pa slomili ste mi zube! A oni su me pitali: ‘A jesu li zubi vaši?‘. Samo sam izletjela van, plakala kao kišna godina i tresla se kao prut, osjećajući se silovano i poniženo. Moja jedina namjera je da se ovo ne dogodi više nikad nikome i zato tražim da se stvar istraži.
Sažvakali su me, iscrpili, ponizili, u tri dana pojela sam tri jogurta, a na novo uzimanje uzorka smjet ću tek za tri mjeseca kad mi ozljede zacijele. A dotad će mi se vrtjeti u glavi ne samo je li tvorba maligna, nego i sve ovo što mi se dogodilo - ističe sugovornica.
Kad je pitala liječnika na kraju pregleda o čemu sad ima razmišljati dok ne dobije nalaz, jasno, razmišljajući da je moguća i opcija da je tvorba maligna, doktor je uzvratio: "A o čemu ste razmišljali dosad?!".
Navikla na tretman u dubrovačkoj bolnici tijekom kojega se pacijenti štite i poštuju, svakako nije razmišljala da postoje i ovakvi ljudi koji svoje zvanje očito nisu shvatili ozbiljno.
Iz Opće bolnice Dubrovnik, koja inače ne posjeduje aparaturu niti obavlja pretragu EUS-a, kažu:
- S obzirom na to da se radi o pretrazi koja se ne obavlja u Općoj bolnici Dubrovnik, niti postoji aparatura za istu, pacijentica je tu pretragu obavila u KBC. Naime, sam zahvat, endoskopski ultrazvučni postupak EUS, predstavlja razinu kliničke obrade. Nažalost, tom prilikom došlo je do neželjenog događaja zbog čega izražavamo žaljenje, kao što je vjerojatno napravio i KBC.
Nisu obrazložili namjeravaju li takvu opremu nabaviti niti kolika će im sredstva trebati za to, a u sve ulazi i podatak da je dubrovačka bolnica, iako u realnosti regionalna, ipak u statusu samo Opće bolnice, bez mogućnosti dobivanja statusa kličničkog bolničkog centra, što bi omogućilo i lakšu nabavku brojnih uređaja, pa i ovoga za EUS.
U međuvremenu, dok Marija najavljuje pokretanje službenog postupka o unutarnjem nadzoru liječnika, iz KBC-a Split javljaju kako je to već učinjeno.