Rijetko imamo priliku vidjeti kako maleno biće uči da bi postao veliki heroj.
A upravo taj prizor svakodnevno gledaju članovi Hrvatske udruge za obuku potražnih pasa (HUOPP). Pet njihovih najiskusnijih timova upravo se vratilo iz Albanije, pogođene katastrofalnim potresom. Deseci mrtvih, stotine ranjenih, urušene zgrade... Većini bi to bio prizor od kojeg treba što prije pobjeći, no psi heroji i njihovi vodiči čitavog su se života pripremali upravo za ovakvu situaciju. Fotografija hrabrog Gizma, na kojoj kroz helikoptersko okno promatra Jadran iz zraka, a u očima mu se nazire zabrinutost, obišla je svijet. Ispisani su mnogi novinski reci o tome kako su psi heroji izvlačili preživjele iz albanske seizmičke apokalipse.
Nas je zanimalo kako izgleda obuka ovih prvorazrednih životinja. Upoznali smo prekrasne pse koji će jednog dana možda spašavati ljudske živote. Svi oni treniraju svakodnevno, no najvažnije im je geslo da se uvijek nadaju dobru. Točnije, učimo svaki dan, ali nadamo se da nas nikad neće trebati.
Članovi međunarodnih udruženja
I pomislio bi netko da je riječ o nekoj superiornoj pasmini, nekoj koja uredno pobjeđuje na svim svjetskim izložbama, ali to nije ni približno točno. Među ovim hrabrim psima ima mješanaca, terijera, labradora... Bitna je samo njihova srčanost i predanost, koju slijedi višegodišnji rad predanih članova HUOPP-a.
- Hrvatska udruga za obuku potražnih pasa kao kinološka udruga na nivou Republike Hrvatske osnovana je 14. 6. 2004., no prvi spasilački koraci i rad njezinih članova počinju u ljeto 1999. odlaskom na međunarodni tabor potražnih pasa u Sloveniji.
Članovi HUOPP-a su aktivni pripadnici specijalističkih postrojbi civilne zaštite od 2005. godine; potražni timovi HUOPP-a sastavni su dio Državne intervencijske postrojbe civilne zaštite MUP-a RH - Modul za traganje i spašavanje iz ruševina.
Udruga je članica International Search and Rescue Dog Organizationa (IRO-a), koja je krovna globalna organizacija za potražne pse - objašnjava nam članica udruge Bojana Šantić.
Predstavila nam je četiri buduća heroja, pse Stellu, Mašu, Noru i Vala. Primjećujemo kako je među ovim budućim intervencijskim psima više ženki od mužjaka.
Na fotografiji: Pas Maša
U udruzi kažu kako je to slučajnost, iako postoji uvjerenje da su ženke primjerenije ovom poslu, jer im je lakše postići usredotočenost.
Posao potražnog psa, naime, nije nimalo lak, a obuka je vrlo teška. Provlače se kroz cijevi, izvlače ljude iz nezamislivih ruševina. Bojana objašnjava kako iza toga stoji predan rad mnogih stručnih članova udruge.
- Pitate kada treniramo? Rekla bih, svakog dana. Svaki put kada izvedemo psa u šetnju, napravimo barem nekoliko vježbi. Bitan je kontinuitet - kaže.
Pojašnjava kako se psi od malih nogu uče da bi postali potražni psi.
Uče na prostorima vojnog poligona u Jastrebarskom, a nikad izgrađena Sveučilišna bolnica, koju mnogi smatraju najvećim ruglom Zagreba, ali i najvećim neuspjehom prijeratne politike, savršena je kulisa za uvježbavanje izvlačenja unesrećenih. Psi se ovdje provlače kroz nedovršene katove, gmizaju kroz uske, razrušene prostore, te u nemogućim uvjetima pokušavaju pronaći “lažne unesrećene”.
Na fotografiji: Pas Nora
Važna je nagrada
Osnovna je zadaća udruge angažiranje i obučavanje vodiča i pasa za potrebe potražnih akcija za unesrećenim osobama u ruševinama, odronima te ostalim nepristupačnim mjestima. Rad sa psima u ruševinama je specifičan i iziskuje mnogo višegodišnjeg rada i odlazaka na trenažne poligone i međunarodne vježbe, pri čemu veliku ulogu imaju vodiči i markiranti (osobe koje za potrebe vježbe glume unesrećene).
Svaki pas, potražni ili ne, voli da ga se nagradi za neki njegov uspjeh. Upravo na tome počiva osnovna ideja stručnjaka iz HUOPP-a, koji svoje malene heroje od najranije dobi priučavaju potragom za ljudima. Primjerice, ako čovjek stoji, nema nagrade. Ako, pak, leži, znači unesrećen je, a pas ga pronađe, dobit će omiljenu poslasticu ili neku dragu mu igračku.
Potražni psi imaju veliku važnost u radu specijalnih jedinica civilne zaštite i međunarodnih jedinica za spašavanje u urbanim područjima - sve ih je više jer su ti psi nezamjenjivi u akcijama traganja i spašavanja. U potrazi za nestalom osobom do traga se mnogo brže dolazi uz pomoć za tu svrhu specijalno obučenih pasa.
Potražni pas zamjenjuje, ovisno o specifičnoj situaciji, do 20 ljudi na terenu tijekom akcije traganja i spašavanja, pri čemu je obučen da pretraži do 1000 m2 ruševine unutar samo 20 minuta. Potražni psi su najpouzdaniji i najbrži način za pronalaženje ljudi zatrpanih u ruševinama, bez obzira na svu naprednu i danas dostupnu tehnologiju.
Bojana nam objašnjava kako je bitno da se psa trenira od njegovog djetinjstva.Treba ga, kaže, naviknuti na mirise, nagraditi ga kada pronađe traženo, ali malo ljudi zna da su ovi psi zapravo ljubimci svojih vodiča. U pripremi ovog teksta jedan je poznanik potpisnika ovih redaka zamijetio kako ne zna baš ništa o službenim psima.
Na fotografiji: Pas Stela
- Gdje oni žive, kad ne rade? Jesu li u nekim kavezima - pitao je.
Ne, oni žive sa svojim vlasnicima koji im posvećuju sve svoje vrijeme.
U pripravnosti 24 sata na dan
Potreban je višemjesečni rad kako bi pas bio proglašen službenim potražnim psom, što bi značilo da je usvojio sva znanja i vještine. Mora položiti nekoliko složenih ispita, a osim svojih znanja mora demonstrirati i povezanost s vodičem. Povezanost s vlasnikom i vodičem ključna je, jer njihov dobar međuodnos nužan je za uspjeh akcije traganja i spašavanja.
U Udruzi kažu kako je svaki njihov član 24 sata dnevno u pripravnosti. Njihovi timovi žive svojim, normalnim životima, no potpadaju pod Ravnateljstvo policije kao članovi Civilne zaštite.
Potražni pas
Dogodi li se katastrofa poput albanske, u hipu su spremni reagirati. Napustit će svoje poslove, uzeti svog ljubimca i krenuti gdje god to bude potrebno.
- Imati potražnog psa i trenirati s njim za stvarne situacije ozbiljan je rad koji iziskuje puno vremena i truda, a odlasci u prave potrage nose veliku odgovornost. Svi vodiči potražnih pasa - članovi udruge HUOPP - su volonteri te je impresivna spoznaja da požrtvovno ulažu energiju da bi sa svojim psom, kao potražni tim, bili sposobni odgovoriti na poziv u potražnu akciju u bilo kojem trenutku, napustiti svakodnevni posao i svoju obitelj, tragati za stradalima u domicilnoj zemlji ili otići na drugi kontinent u spasilačku misiju gdje specijalna jedinica mora biti samodostatna minimalno sedam dana - zaključuje Bojana Šantić.
Napominje kako imati potražnog psa nije posao.
- To je način života.