Kada je Giorgio Chiellini u 17. minuti utakmice s Lazijem napustio teren kako bi simbolički zaokružio svojih 17 godina u Juventusu, nedostajao je samo crveni tepih i svečani plotuni iz pušaka pa da oproštaj jednog nogometaša zamijenite za slet u slavu velikog državnika. Na travnjaku torinskog stadiona suigrači su salutirali lideru, dok je ganuto mnoštvo na tribinama brisalo suze s lica jer posljednji put u crno-bijelom dresu gleda posebnog igrača. Chiellini je na travnjaku bio karizmatični ratnik, vođa i ovisnik o pobjedama, tip koji je četiri puta lomio nos jurišajući za Juve glavom na kopačku, dok je izvan arene ostao uvijek isti brižan, odmjeren i skroman čovjek posvećen humanitarnom radu.
Iste melodramatske večeri Juventusovi navijači su...