Vjerujete li u duhove ili reinkarnaciju? Vjerujete li u anđele? Čitate li horoskop svaki dan? Oko 70 posto ljudi na svijetu vjeruje barem u jednu od tih stvari, ali i niz drugih koje se smatraju nadnaravnima, a kognitivni psiholog Bruce Hood u svojoj knjizi “Osjećaj za nadnaravno” objašnjava kako su ljudi već rođenjem predodređeni da vjeruju u nadnaravno.
Međutim, Hood ističe i da je glavni razlog za to osobno iskustvo ljudi, te situacije s kojima se susrećemo, a koje jako utječu na naše razmišljanje o nadnaravnom.
“Vjera u nadnaravno ne prenosi se samo onime što nam ljudi kažu da mislimo. Ustvrdio bih da naš mozak stvara ustroj uma koji nas prirodno navodi da pretpostavimo strukture i zakonitosti u svijetu i da tumačimo svijet stvarajući intuitivne teorije. Te intuitivne teorije stvaraju osjećaj za nadnaravno.
Neki su ga kritizirali
Mislim da se to događa od malih nogu, prije nego što nastupi velik utjecaj kulture. Da, možemo vjerovati u ono što nam kažu drugi, ali skloni smo vjerovati onome što mislimo da bi moglo biti istina”, kaže Hood, čija je knjiga puna zanimljivih primjera s njegovih predavanja na Sveučilištu u Bristolu.
Upravo intuicijom Hood opisuje nešto što se ljudima često događa. Na primjer, je li vas ikada spopao osjećaj da vas netko gleda, pa ste se okrenuli i ustanovili da vas netko uistinu gleda? Taj je doživljaj, ističe Hood, toliko čest da gotovo nema čovjeka na planetu koji to nije doživio.
Jedan od najzanimljivijih primjera koje je Hood prepričao, a vrlo je poznat među svjetskim psiholozima, zbog čega ga je dio kolega i kritizirao, premda su ga drugi pohvalili, jest trik s Einsteinovom olovkom i džemperom masovnog serijskog ubojice.
Kako bi dočarao psihološki dojam koji predmeti ostavljaju na ljude, Hood je studentima dao da pogledaju crno nalivpero iz 1930-ih, ali im je slagao da je nalivpero pripadalo Albertu Einsteinu.
Svi su ga htjeli držati u ruci
Hood priča da su njihovo poštovanje i pozornost koju su posvetili tom predmetu bili gotovo opipljivi, te da su ga svi htjeli držati u ruci. Nakon toga ih je pitao tko želi obući džemper koji je donio. Studeni su isprva bili malo sumnjičavi jer je pitanje bilo neobično, ali ipak je jedna trećina studenata digla ruku. Hood je onda ponudio nagradu, pa se javilo još kandidata. Međutim, tada je Hood ispričao izmišljenu priču da je džemper pripadao Fredu Westu, masovnom ubojici sredinom 70-ih koji je sa svojim suprugom godinama mučio, silovao i ubijao djevojke u podrumu svoje kuće. Odjednom, broj zainteresiranih se drastično smanjio.
Nije nas naučila religija
“Oni koji odustanu, počnu se smijuljiti jer im je jasno da je nešto neobično u tome što su se predomislili u namjeri da obuku taj džemper. Zanimljivo je i da se studenti koji sjede pokraj onih koji će ipak obući džemper odmiču. Primjer s tim džemperom pokazao je obrazovanoj i inteligentnoj publici da ponekad vjerujemo u nadnaravno iako nas to nije naučila nikakva religija”, objašnjava Hood.
Iako spominje zanimljive primjere, Hood se bavi apsolutno svim mogućim aspektima nadnaravnog i praznovjernog - od kucanja u drvo, do zaobilaženja crnih mačaka ili nedajbože prolaženja ispod ljestava. Ono što je, navodi Hood, zanimljivo je da ljudi koji vjeruju u bilo što takvo ne misle da vjeruju u nadnaravno ili da su praznovjerni, već su uvjereni da su sve to prirodni fenomeni koje znanost još nije prihvatila ili prepoznala.
Obami je to košarka, a Blairu cipele
Zašto ljudi vjeruju da bi im stvar koja je nekad pripadala slavnoj osobi mogla donijeti sreću? eBay je prepun stvari Elvisa Presleyja, princeze Diane, Erica Claptona, Marlona Branda... Bruce Hood kaže da su predmeti često materijalizirani način praznovjerja, što svatko od nas može vidjeti svaki dan kod ljudi koje poznajemo. Većina ljudi ima nešto što smatra da im donosi sreću.
Tony Blair, bivši britanski premijer, za vrijeme svog mandata, kad god je morao u Parlamentu odgovarati na pitanja zastupnika, uvijek je nosio iste cipele jer je mislio da mu nose sreću, ali i da će se u njima lakše nositi s teškim pitanjima svojih protivnika.
Američki senator i predsjednički kandidat John McCain čak i ne skriva svoj katalog praznovjerja pa uvijek nosi sretno pero i sretni kompas. Ima i sretne novčiće, ni manje ni više nego 31 “nadnovčić”, koje uvijek nosi u džepovima.
Barack Obama nema nijedan sretni predmet, ali ima naviku za koju smatra da mu nosi sreću, a to je košarka. Na dan izbora igrao je košarku vjerujući da će ga to dovesti u Bijelu kuću. Njemu je upalilo.
Hrvati i prazovjerje:
ANA BRDARIĆ: Od kad radim na RTL-u, uvijek idem istim putem na posao i nikada mi se ne može dogoditi da iz nekog razloga promijenim rutu. Ah, ima nas svakakvih!
MILJENKO JERGOVIĆ: Petnaest godina nisam izlazio iz kuće, a da u džepu ne nosim metak koji je u travnju 1992. pogodio okvir mog auta, “bube” i promašio me za par centimetara. To je bio moj sretni metak, a jedna stvar koje se uvijek držim su crne mačke.
Kad mi ona prijeđe preko puta, uvijek se okrenem i idem u drugom smjeru. Jednom kad sam nastavio voziti nakon što mi je crna mačka prešla preko ceste u Novom Zagrebu, nakon 200 metara sam doživio “totalku” i oko crnih mačaka sam zaista principijelan.
SANDRA BAGARIĆ: Na svaki doček Nove godine već petnaest godina nosim crvene gaćice. Na nekoliko dočeka sam čak znala u pet minuta do ponoći trčati u WC i promijeniti gaćice, eto, toliko mi je to vaæno. Čak sam i djeci i suprugu kupila crveno donje rublje. Ima i jedna uzrečica koju uvijek izgovorim kad mi crna mačka prijeđe preko puta, ali bojim se da nije za novine.