Roditeljima se sviđa ideja da njihova djeca imaju mobitele da bi ih mogli kontaktirati i provjeriti jesu li na sigurnom, a preko istih tih mobitela većina djece pristupa pornografiji. Nova istraživanja pravobraniteljice za djecu Rachel de Souze pokazuju da je jedno od desetero devetogodišnjaka gledalo pornografiju, čak četvrtina se s pornografijom susrela do 11. godine, a do 13. njih pola, prenosi Daily Mail.
Više od četiri od deset osoba u dobi od 16 do 21 godine vjeruju da djevojke uživaju biti šamarane i davljene tijekom seksa. Jednostavnim guglanjem riječi "seks" ili "porno", bombardirat će vas nezamislive snimke muškaraca koji se iživljavaju nad ženama, s malo ili nimalo kontrole nad godinama gledatelja i bez zahtjeva za plaćanjem, piše Jenni Murray.
Prije dvije godine provedeno je istraživanje na Odsjeku za sociologiju i pravo Sveučilišta Durham koje je otkrilo u kojoj mjeri popularne stranice prikazuje seksualne radnje koje su kriminalne. Njihova analiza početnih stranica pokazala je da jedna od osam stranica prikazuje nedobrovoljni ili incestuozni čin, kao i drogirane, vrlo mlade i ljude bez svijesti.
Postavlja se pitanje je li čudno da dječaci vjeruju da žene vole fizičku agresiju, prisilu i iskorištavanje kad se susreću s naslovima "Opet prisiljena" i "Dečko prisilio djevojku na seks".
- Nikad neću zaboraviti djevojku koja mi je pričala o svom prvom poljupcu s dečkom, starom tek 12 godina, koji ju je krenuo gušiti. Vidio je to u pornografiji i mislio da je to normalno, rekla je Rachel.
Murray je kao novinarka regionalne televizije u Southamptonu i Ženskog sata razgovarala s brojnim ženama. Kaže da nikad nije naišla na seksualnu radnicu koja joj je rekla da uživa u prodaji svog tijela, bilo kao prostitutka ili kao porno zvijezda. - Niti jedna nije radila svoj posao jer je bio ugodan, osjećale su se iskorišteno, zlostavljano i povrijeđeno, rekla je.
Neke je na to prisilio muškarac za kojeg su mislili da im je dečko, ali se ispostavilo da je svodnik koji se na njima obogatio. Druge su bili samohrane majke koje su morale pronaći način za zaradu da bi mogle odgajati svoju djecu. Jedan od najpoznatijih primjera je Linda Lovelace za koju se vjerovalo da uživa u svojoj ulozi u pornografskom filmu Duboko grlo.
Duboko grlo doživjelo je velik međunarodni uspjeh u ranim sedamdesetima, a Linda je u svojoj knjizi Ordeal otkrila koliko je propatila tijekom snimanja filma. Maltretirao ju je i tukao njen tadašnji suprug Chuck Traynor koji ju je i natjerao na prostituciju s pištoljem uperenim u glavu.
Zabrana pornografije, smatra Murray, spriječila bi zlostavljanje žena u porno industriji i smanjila uvjerenja nekih u društvu da je seksualno nasilje nad ženama prihvatljivo. U vrijeme Dubokog grla, neke od najpoznatijih feministica, uključujući Gloriju Steinem i pjesnikinju Robin Morgan, pokrenule su pokret Žene protiv pornografije.
- Pornografija je teorija, a silovanje praksa, napisala je Morgan u eseju iz 1974. godine.
Niti jedan pokušaj da se pornografija učini ilegalnom nije završio uspješno. Industrija je moćna i bogata, procjenjuje se da globalno vrijedi oko 12 milijardi funti, a argument da bi zabrana ugrozila slobodu govora imao je prednost pred činjenicom da pornografija šteti ženama i dovodi ih u opasnost.
Prema Rachelinom izvješću Twitter je mjesto na kojem je najveći udio mladih, njih 41 posto, pristupao seksualnom sadržaju. Seksualno nasilje nije ograničeno na porno stranice, a provjere dobi su preslabe da bi se zaštitila djeca.
- Vrijeme je da Vlada bude dovoljno čvrsta da pornografiju učini ilegalnom, s dugim zatvorskim kaznama za kontrolu onih koji je nastavljaju distribuirati. Kazne nisu dovoljno zastrašujuće, smatra Murray.