Protekloga vikenda imali smo čast zaroniti u Plitvička jezera, naš najveći i najstariji nacionalni park. Upisan je u UNESCO-ov Popis svjetske baštine zbog jedinstvenog procesa osedravanja kojim se formiraju sedrene barijere i tako stvaraju jezera i slapovi. Sustav od 16 kaskadno poredanih jezera završava monumentalnim slapovima Sastavcima ispod kojih počinje tok rijeke Korane. Unutar Nacionalnog parka strogo je zabranjeno ronjenje, kupanje ili plivanje. Iznimka je ovaj put učinjena zbog ekološke akcije čišćenja, 29. Think Greena, u organizaciji ronilačkog kluba Roniti se mora uz podršku C.I.O.S. grupe, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te National Geographic Hrvatska, kao partnera na projektu.
Ronilo se u tri jezera; Prošćanskom, Matici i jezeru Kozjak, a u svakom od njih dozvolu za uron dobila je samo nekolicina ronioca koji su pregledali teren i izvadili otpad koji se našao na dnu. Iako su zbog nulte tolerancije prema odlaganju otpada u prirodi i nacionalnim parkovima jezera zaista čista, ipak se dogodi da se pronađe ponešto na dnu jezera, a mi smo u ovoj akciji izvukli ukupno oko 150 kilograma, ponajviše boca i limenih kanti od ulja, limenu bačvu te jedan prometni znak u jezeru Kozjak. Ovo ipak nije velika količina otpada što ukazuje na čistoću nacionalnog parka Plitvička jezera.
U najvećem Plitvičkom jezeru Kozjak, koje čini granicu između Gornjih i Donjih jezera, metodom fotogrametrije snimana su dva izdanka sedre na dubini od 15 metara pri čemu se određivala njihova točna lokacija, kako bi se moglo utvrditi gdje se točno prostiru i u kakvoj su vezi s izdancima sedre na kopnu. Sedra je produkt sitnih kristala kalcijevog karbonata koji se talože na tvari koje izlučuju alge i bakterije. Taloženje stvara porozne stijene koje postupno tvore barijere zaslužne za ove veličanstvene slapove i međusobno odvajanje jezera. Specifična je barijera u jezeru Kozjak koja je potopljena zbog njihove prirodne dinamike rasta, ali i zbog puknuća. Nekadašnja dva jezera su zbog rasta razine vode danas spojena u jedno, a barijera se nalazi četiri do šest metara ispod površine vode.
Istovremeno, tim Scuba skenera ronio je na drugoj lokaciji Kozjaka snimajući podvodno okružje, floru i faunu jezera. Naravno pri tome smo pokupili svaki komadić otpada na koji smo naišli. Bili smo sretni pruženom mogućnošću da iz malo drugačijeg kuta zavirimo u jezera kojima se svakodnevno dive tisuće gostiju, a godišnje ih ovdje prođe više od milijun i pol. Iako su Plitvička jezera poznata po svojoj kristalnoj prozirnosti, zbog velike količine padalina prethodnih dana, sad to nije bilo tako. Lagano zamućena i pomalo mliječna voda u kombinaciji s potopljenim drvećem među kojima su se provlačila jata riba ipak je dala poseban i mističan šarm ovom doživljaju. Nježno smo se provlačili među granama stabala pokušavajući perajama ne dodirnuti baš ništa da ne oštetimo izrazito nježnu sedru.
Temperatura jezera bila je prihvatljiva, čak 15-ak stupnjeva što je za riječno-jezerske uvjete toplo, ali ipak oni s tanjim ronilačkim odijelima grijali su ruke pri izlasku. Rendžeri parka u drvenom brodiću povezli su nas do dva mjesta urona, a time su nam i omogućili usputno razgledanje jezera.
Službeni dio otvorenja same akcije protekao je u nazočnosti stručnog voditelja - voditelja službe zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja Nacionalnog parka, Kazimira Miculinića, te rendžera/stručnih suradnika NP Plitvička jezera.
U akciji je sudjelovalo dvadeset članova iz Ronilačkih klubova Roniti se mora Zagreb i Šibenik, a petnaest ih je zaronilo u jezera.
