Radimir Čačić, predsjednik Hrvatske narodne stranke i jedan od vodećih hrvatskih političara, rođen je u svibnju 1949. u Zagrebu. U prvi je razred krenuo sa 7 godina, u jesen 1956. u Zajčevoj ulici u Zagrebu.
- Sjećam se svoje prve učiteljice, mislim da se prezivala Marjanović. Dandanas imam o njoj samo najljepša sjećanja i najbolje dojmove. Bila je vrlo mlada i srdačna, znala je s klincima. Prava učiteljica u prvom razredu - ispričao je Radimir Čačić, za prijatelje Ratko. On nije bio od onih koji su zazirali od školskih klupa. Baš naprotiv. Školi se prvoga dana jako veselio.
- To je vjerojatno bilo zbog predznanja jer su se doma mnogo bavili sa mnom prije škole, osobito mama, pa sam već znao čitati i pisati - kaže političar. Kao i ostali dječaci toga vremena, natjeravao je loptu. Tada se nije družilo pred kompjutorskim ekranom, nego su se igrale igre na zraku. Nogomet i graničar bile su neke od njih, a maleni Radimir jako se volio igrati i s lukom i strijelom, a nadasve mahati mačem i štitom. Za razliku od većine, matematiku nije mrzio, dapače, bila mu je jedan od omiljenih predmeta.
- Volio sam učiti i svi su mi predmeti bili dragi. U matematici i svemu što je povezano s njom bio sam jako dobar. Kao i u povijesti - prisjetio se on. Imao je i svoju prvu školsku ljubav.
Igrao nogomet s dečkima
- Ne sjećam se baš točno kako se zvala, bilo je to u prvom razredu osnovne škole. Sjećam se da je bila mala crna s lijepim očima - rekao je čelnik HNS-a, koji je otpočetka bio odličan đak. S učenjem nikada nije imao problema. A kako je provodio svoje slobodno vrijeme, s kim se družio?
- Družio sam se uglavnom s razredom te s dečkima i curama iz zgrade. Tada smo stanovali u Kuhačevoj, pokraj Trga Otokara Keršovanija iznad Kvatrića. Nakon nastave bih s drugim dječacima igrao nogomet, lopta nam je bila omiljena i natjeravali bismo je nakon škole - prisjetio se Čačić. Iako mu je djetinjstvo bilo bezbrižno i nije imao problema u osnovnoj školi, kao najljepše razdoblje iz svog školovanja ipak pamti srednju školu.
- Gimnazija mi je najdraža. Razred je bio uglavnom muški i zbog toga vrlo živahan, često smo izvodili spačke - dodaje Čačić, koji je kao svjedočansvo tome priložio jednu srednjoškolsku fotografiju. Na njoj se vidi mladi Radimir, vrlo mršav i prepoznatljivog osmijeha, na plaži s prijateljima. Nekako u to vrijeme njegov dječački san da postane mornar koji plovi dalekim morima pretvorio se u nešto ipak opipljivije. Počelo ga je privlačiti poduzetništvo. Svoju VII. gimnaziju Radimir Čačić završio je u Zagrebu, a nakon toga je upisao Arhitektonski fakultet, na kojem je diplomirao u rekordnom roku, već 1973.
Pobjegao iz kuće
No, iako mu je u školi išlo jako dobro, prisjeća se kako nije baš na svim izvanškolskim aktivnostima blistao.
- Išao sam na zbor. Bio je to tragičan pokušaj - smije se Čačić. Crtanje mu je išlo puno bolje, a godinama je bio i izviđač.
- Naš izviđački vod se zvao Grizli i imali smo plave marame sa žutim rubom - prisjetio se političar bezbrižnih školskih dana. U kontaktu je ostao samo s jednim prijateljem iz osnovne škole, koji je kasnije išao s njim na Arhitektonski fakultet.
- Na izlete smo išli uglavnom u okolicu Zagreba, u Samobor ili na Sljeme. U gimnaziji smo se počeli samoinicijativno skitati po cijeloj Hrvatskoj, a jednom su roditelji čak morali organizirati potragu za mnom - prisjetio se lider HNS-a.
Obavezno su morali nositi kute i šlape. U nižim razredima osnovne škole mama mu je svaki dan pripremala vrećicu s užinom, a kasnije su jeli u školi. Čitanje je započeo sa stripovima, a tek onda je prešao na knjige. Roditelji nikada s njim nisu rješavali domaću zadaću kod kuće. Uz to, nikada nije išao na instrukcije, dapače upravo on ih je davao i to uglavnom iz matematike.