Zakynthos ili Zante kako ga Grci još češće zovu talijanskom verzijom imena, u svakom je smislu bio otok iznenađenja. Osim ultra poznate Navagio plaže iz prošle priče, otok magično plave boje mora sakrivao je i mnoge druge turističke poslastice.
Nakon nekoliko dana na otoku postane vam jasno za što su ga Mlečani zvali “Ružom Istoka”, posebno kad ulovite pogled s nekih od najviših vrhova otoka, vrlo lako se oteti dojmu kako je svaki metar otoka obrađen, ne znaš čega je više: maslinika, voćnjaka, vinograda ili polja dinja, jagoda…
Dosta daleko zapravo od neke party oaze za kakvu otok slovi još iz osamdesetih i po čemu sam ga ja prva znala, sasvim očekivano, sve dok nisam stigla na njega. Nekoliko puta mi je palo na pamet kako me podsjeća na Toskanu, Portugal, Španjolsku, Hrvatsku... a onda se moraš sjetiti da su Grci ipak u tome što danas povezujemo s kulturom Mediterana bili prvi, pa sve ove najbrojane zapravo podsjećaju na Grčku.
Zapravo, vožnje motorom po otoku otkrivale su neka skroz drugačija lica Zakynthosa. Prvo iznenađenje bila je šarmantna kombinacija tradicionalnog otočkog života, koji na je na mjestima stvarno izgledao kao da je ostao u nekom razdoblju daleko iza nas, toliko daleko da mislim da je i kod nas po otocima teško pronaći sela u kojima se još tako živi, a kao kontrast bili su naravno brojni beskrajno moderni resorti, klubovi, restorani…
Kad malo kreneš proučavat informacije o otoku, onda to i prestane biti baš toliko iznenađenje, na otoku naime postoji samo jedan grad, istog imena Zante ili Zakynthos. To je i grad u koji stignete s obale i glavna luka, sve ostalo su sela, točnije njih četrdesetak. Turistički razvoj, koji danas djeluje kao da svaka i najstarija stara osoba zna da mora dati svoj doprinos, ako ničim nesebičnim osmijehom, krenuo je iznenađujuće kasno. Ako uzmete u obzir da je otok danas jedan od najposjećenijih i najpoznatijih grčkih otoka, otprilike 1965 godine.
Osim rekorda posjećenosti, Zakynthos je i jedan od dva otoka u Grčkoj s najviše sunčanih dana, što mu dakako pomaže da ima nešto dužu turističku sezonu, a rekorder je i po rastu broja stanovništva, upravo Zakynthos jedna je od regija s najvećim porastom u Grčkoj. Obzirom da je skoro u metar, veličinom izjednačen s površinom našeg Krka, zamislite Krk s duplo većim brojem stanovnika, naime Zakynthos ih broji preko 40 tisuća. Kad se to sve uzme u obzir, ja nisam puno pogriješila sa zaključkom da su na otoku svi nekako jako sretni i vibra ljudi je toliko neodoljiva da se poželite još jako puno puta vratiti.
Živahnost otoka najočitija je bila u kasnim večernjim satima u gradu Zante, odavno, ali baš odavno to nisam nigdje vidjela. Beskrajno puno djece u kombinaciji sa svim mogućim dobnim skupinama uživaju život toplih mediteranskih noći, nešto onako kao kod nas na ljetnim terasama velikih hotela na početku osamdesetih, samo je tu tako cijeli grad djelovao. Ako je to isto ostatak nekih starih vremena, uopće ne bi bilo loše ostati u njima. A Covid? Aha, djelovalo je kao da ga nema, onda opet konobari i neki turisti nose maske, pa se ipak sjetite da ga možda ima, ali ni to ne sprječava pune života Grke, da uzimaju najbolje od otočnog života.
Što se tiče cijena, to je bilo još jedno ugodno iznenađenje, osim cijene benzina, ona je bila vrtoglava. No, hrana i sve što služi uživanju okusa otoka, iznenađujuće jeftino, posebno ako uzmete u obzir naše suludo visoke cijene i činjenicu da je Zakynthos jedan od najposjećenijih otoka. Primjerice glavno jelo, sok i neko malo predjelo bili su u restoranu s apsolutno najboljim pogledom na otoku 11,50 eura. Restoran dobro zapamtite, krenete li put Zakynthosa: Lofos.To je pogled i fotka koju želite ponijeti sa Zakynthosa.