Korona je nestala, a tri odrasle osobe se mogu najesti vrhunske hrane i popiti nekoliko pića za 150 kuna. Možda zvuči kao lagana utopija, ali zapravo ste upravo ušli u Albaniju. Putovanje motorom do Grčke i po Grčkoj svakako je moralo uključivati Albaniju, što zbog činjenice da sam u Hrvatskoj krenula iz Dubrovnika, što zbog izleta u Albaniju prije dvije godine, od kad pamtim njihovu hranu i smiješno dobre cijene za sve ono što dobijete. Ovaj put je na popisu bila, prošli put zanemarena Tirana, užasno gužvovit glavni grad.
Vrijeme je ručka, slični su nama po tom pitanju, pa je ručak glavni i najobilniji obrok. Gori kamen, temperature su tolike da se bojim da će mi se motor doslovno rastopiti, svi sjede na terasama restorana iz kojih dopire miris mesa na sve moguće varijante, a vatra koja je potrebna za pripremu istog samo dodatno diže temperature. U kojem god smjeru oko našeg stola pogledam nema slobodnih mjesta, a nema ni još nečeg - korone! U Albaniji jako lako zaboravite da je ikada i postojala, nikog u ni jednom trenu nisam vidjela s maskom, sjedimo jedni do drugih naravno, jer mjesta ionako nema. Možda je do činjenice da je veliki postotak stanovništva procijepljen, a možda je i do njihove izoliranosti od svih drugih zemalja, koja seže par desetljeća u prošlost, što ćete najbolje doživjeti na najpoznatijoj turističkoj lokaciji u gradu - Bunk'Art. Možda fascinantni sami po sebi, no činjenica da su bunkeri nastali za vladavine luđaka koji je uvelike utjecao na budući smjer zemlje, najpoznatija stvar u gradu, dobro objašnjava zašto Tirana nije vrh turizma u zemlji.
Bunk'Art 1, danas je turistički zgoditak Tirane, a zapravo se radi o petokatnom bunkeru uskih i nepregledno dugih, zastrašujućih hodnika i preko 100 soba. Sklonište pod izvornim kodnim imenom „Objekt Shtylla“ kao sklonište od nuklearnog rata izgrađeno je 1970 -ih po nalogu i pod vodstvom Envera Hoxhe, komunističkog vođe Albanije, koji je diktatorski zemljom vladao više od četiri mračna desetljeća.
Ovo pretvaranje masivnog hladnoratovskog bunkera na periferiji Tirane u muzej povijesti i suvremene umjetnosti najuzbudljiviji je doživljaj u gradu. S gotovo 3000 četvornih metara podzemnog prostora, bunker je izgrađen za albansku političku elitu i baš zato ostao je tajna većim dijelom svog postojanja. Krenete li pomalo čudnom turističkom ponudom pod zemlju, naići ćete na neko ludo putovanje u prošlost, posebno ako se sjećate nekih predmeta iz doba komunizma, a isto tako pronaći ćete vrlo detaljnu povijest moderne Albanije, počevši od talijanske invazije 1939. godine i završavajući rušenjem komunizma kroz različite prikaze u mnogobrojnim sobama. Jedna od najluđih soba je ona u kojoj možete doživjeti simulaciju napada otrovnim plinom. Svakako zgoditak izlet za sve zaljubljenike u povijest. Koliko je vladavina diktatora utjecala na razvoj Albanije danas, kao i koliko joj je trebalo da se oporavi od vladavine Hoxhe, govori broj bunkera diljem zemlje. 207.000 ih je trebalo biti izgrađeno, a na kraju ih je sagrađeno 168.000, a najčešći tip bunkera je onaj u koji stanu dvije osobe.
Vratimo se na ručak prije loših stvari, meso ima okus kao nekad davno u Hrvatskoj, piletina kakvu pamtim samo iz djetinjstva kod bake ili eventualno s potpuno netaknutih Filipina, dok je njihova turšija najbolja od svih! Iako goriš od temperatura, ne znaš što bi prije. Konobari ne znaju uglavnom ni 20 riječi na engleskom, ali zato svi obožavaju Hrvate, pa se snalazimo rukama i nogama, naručujemo daleko više nego nam je potrebno, jer su cijene komedija. Za kraj odlazim u slastičarnu pokraj restorana i po istom principu: “daj sve” , puna vrećica odličnih kolača i slatkih zalogaja za 30 kuna. Puna! Jedemo ih u restoranu, konobar ne gleda s bijesom, jer smo donijeli nešto iz drugog mjesta za kraj, već isprobava neke od kolača i procjenjuje jesu li nam dali super svježe ili ne. Albanija!
Da ipak ne bi sve bilo idilično i zaboravljeno u vremenu brine se promet i ceste, koje će vam lako postati jedno od najgorih iskustava u životu. Kolona je u ovo doba godine od granice s Crnom Gorom do granice s Grčkom. Doslovno. Osim ako se ne maknete s obale i krenete po unutrašnjoj strani, što je odlična opcija sve dok ne promašite izlaz s autoceste koji vam treba i onda okušate sreću na jednoj od lokalnih cesta, tad ćete vrlo lako moguće, ako vozite veliki i teški chopper, doživjeti nekoliko najstresnijih sati života. Vožnju po makadamu i rupama uzbrdo i nizbrdo i nećete znati jel vam se gore vratiti od kud ste došli ili nastaviti. Ispalo je jedno od onih iskustva da ljubiš tlo kad napustiš Albaniju.
Ako idete motorom, zaboravite romantične lokalne ceste i uživajte u hrani na onih par boljih cesta koje imaju. Benzin je ionako dosta jeftiniji nego kod nas, cestarina nema, a hrana im je još uvijek dobra na svakom koraku. Sve o čemu sam pisala još ćete bolje doživjeti u videu …
Riane putopisne avanture možete pratiti i na:
Facebook : Riana Petanjek - Rianatravelmaker
Instagram: riana_petanjek
