Tirkizno i čisto more koje grli šarmantne plaže, specifičan miris mediteranskog bilja u zraku, ujednačen šum neumornih zrikavaca, ribari što svako malo privezuju svoje barke i donose tek ulovljenu frišku ribu dok ih lokalni mačci drže na oku nadajući se da će im ispasti barem koja srdela...
Ovakav život u Dalmaciji zbilja ima nenadmašnu draž i tu neku posebnu lakoću u kojoj svi želimo uživati, barem na nekoliko dana u godini, koliko nam godišnji dopušta.
Ponekad, možda, uopće ni ne osjetimo tu čar i mirnoću jer se na Jadran uputimo u jeku turističke sezone, na neku hit turističku destinaciju. Dakako, imaju i veći gradovi svoje kvalitete, zato i jesu puni turista, no često se zaboravi na ona mala mjestašca i otoke koji su zapravo skriveni dragulji naše obale.
Turisti, ni domaći niti strani, često ni ne znaju da zadarski arhipelag ima preko stotinu otoka i otočića koji su zapravo tajni, ponekad i neotkriveni, adut ljetnog turizma.
Otočje se prostire u sjevernoj Dalmaciji, a gravitira gradu Zadru s kojim su naseljeni otoci arhipelaga vezani brodskim vezama. Mnoštvo otoka smješteno je na relativno malom prostoru, što je rijetko viđeni prirodni fenomen, a na cijelom Mediteranu sličnu razvedenost obale moguće je naći još jedino u Grčkoj.
Skroviti otočići
Nekima možda padnu na pamet Kornati i istoimeni nacionalni park s 89 nenaseljenih otoka, te drugi veći otoci poput Dugog Otoka, Ugljana, Paga, Pašmana... No, ako govorimo o uistinu skrivenim draguljima dalmatinske obale valja istražiti mjesta na malim naseljenim otocima s netaknutom prirodom i skrovitim uvalama idealnim za bijeg od masovnog turizma kao što su Premuda, Ist, Veli Iž ili, pak, Brgulje na Molatu.
Na ovakve manje otoke često nije moguće doći autom, a negdje su čak izričito zabranjeni automobili stoga su ova mjestašca idealna za nautičare. Primjerice, Ist i Brgulje imaju sigurne uvale skrivene od maestrala i tramontane, što nautičari znaju cijeniti, a pritom pored samog privezišta imaju i bove ispred uvala. U Malom Ižu postoji kompletna nautička infrastruktura s marinom koju je 80-ih izgradila zadarska tvrtka Tankerkomerc i sad je u koncesiji pod nazivom Marina Benjamin. Premuda, iako je najudaljeniji otok u zadarskom arhipelagu, raj je za ronioce.
Raj za nautičare
Namirnice, novine i sve druge potrepštine dopremaju se brodom, a za ove otoke postoji samo par linija dnevno. Nude nekonvencionalan oblik odmora, pomalo robinzonski. Primjerice, telefonski signal treba malo potražiti i možda se uspeti na brdo kako bi ga se ulovilo, a za samo par dana već ćete osobno znati sve turiste i domaće na otoku. Kako na ovim otocima nema gužve moći ćete odabrati plažu u svako doba dana, ovisno želite li biti u društvu ili sami.
Ako želite otkrivati nova mjesta, potpuno se opustiti te uživati u prirodi, sjajnim mediteranskim specijalitetima i finom vinu, onda ne morate tražiti dalje. Odmaknite se od buke, društvenih mreža i interneta te se ovog ljeta preporodite odmarajući na jednom od malih otoka zadarskog arhipelaga.
Četiri gastro misterija
Kako bismo vas inspirirali pri odabiru destinacije za ljetni odmor, donosimo vam četiri hedonističke priče o četiri gastro specijaliteta s četiri mala zadarska otoka.
1. IŽ - Brudet od ribe i rakova iz posebnih lopiža
Brudet je jelo koje se često radi u Dalmaciji, ali ovakav nigdje nećete moći kušati osim na otoku Ižu. To je zato što se priprema u posebnoj zdjeli za kuhanje na otvorenoj vatri koja je znana kao iški lopiž.
Ona osigurava jednaku temperaturu jela za cijelo vrijeme pripreme. Pečena glina se ugrije do točno određene temperature koliko god vatra bila jaka i nikako ne može doći do neugodnog zagaranja na dnu zdjele.
Ovi poznati lopiži, peke za kruh, velike posude za čuvanje maslinova ulja i soljenje srdela, mala keramička kuhala sa žeravom koja bi nosili ribari kako bi na brodu pripravili kakvu marendu, pa čak i posude u kojima bi tinjala vatra kako bi se ugrijale promrzle ruke berača maslina... ovo je tek dio predmeta koje su za svakodnevne potrebe Ižani godinama izrađivali. Njihova je keramika, o kojoj se prvi put pisalo još davne 1530. godine, postala naširoko poznata po cijelom Jadranu, a na otoku je svojedobno bilo i više od 70 lopižara.
No, iako se danas tim poslom više nitko ne bavi, u muzeju, ali i po konobama, tinelima i magazinima kuća na Velom Ižu još uvijek ima skrivenih iških lopiža i drugih predmeta od keramike iz davnih vremena koji posluže svojoj svrsi. Tako i u Konobi „Kod Barbe“ na rivi Velog Iža, tik uz sačuvano staro kameno kolo iz iške uljare za preradu maslina, vlasnici Lori i Boško Sutlović po narudžbi svojih gostiju na otvorenoj vatri u lopižu spremaju fini brudet od rakova i riba.
Uz neizostavne sastojke kao što su pirjani luk, crno vino, prošek i pasta od rajčice, vrhunsko iško maslinovo ulje, malo peršina, soli i papra u lopižu su se skupa našli i odresci ugora, morskog psa, škampi i, kao najvažniji sastojak za savršeni šug - rak grmalj. Nakon nešto više od sat vremena kuhanja, brudet je najbolji uz dodatak tople i kremaste palente.
2. PREMUDA - Hobotnica iz utrobe jadranskog Titanika ispod peke
U mističnoj olupini austro-ugarskog bojnog broda „Szent Istvan“ dugog 154 metara osobito uživa ljubiteljica podmorskih skrivenih rupa i procjepa – hobotnica. Ribari je u zadarskom primorju love ostima noću ‘na sviću‘, tražeći je uz pomoć jakog svjetla po plićacima gdje ona stiže u potrazi za hranom, a ako je ne ulove potom se vraća na sigurno, u brod koji je na dubinu od 66 m potonuo 1918. godine s 89 članova posade, od koji su mnogi bili Hrvati. Nastradao je krajem 1. svjetskog rata u bitci za oslobođenje Otrantskih vrata koje su blokirale austrougarskom brodovlju izlaz u Sredozemno more. Talijanski torpedni čamac pogodio ga je u najosjetljivije mjesto, strojarnicu, duboko u utrobi broda koja je danas bogato riblje stanište. Kako kažu ronioci, u kabinama članova posade i u zajedničkim prostorijama žive ribe, rakovi, školjke i najveći jadranski oktopod.
Hobotnica je tražena gastronomska delikatesa koja se u zadarskom kraju priprema na mnogo načina, od salata i brudeta pa do gradela. No, uz samu obalu u luci Krijal na južnoj strani otoka Premuda, u konobi „Masarine“ Veljko Žuvanić već godinama kuha pravi specijalitet – hobotnicu s krumpirima ispod peke. On to jelo priprema na stari način po kojem hobotnicu prije pečenja ne kuha u vodi već isključivo u njezinoj vlastitoj tekućini i maslinovu ulju, na laganoj vatri. Nakon pola sata, kada je hobotnica skuhana dodaje joj luk, peršin i malo bijelog vina, a kad se sok reducira na njemu kratko preprži krumpire.
Tako kuhane duge crvene krakove hobotnice odvojene od glave potom slaže u posudu za pečenje te dodaje krumpire. Sve poklopi s pekom na koju naslaže žara i vrućeg pepela pa jelo peče oko sat vremena. U ovoj aromatičnoj hobotnici svako ljeto uživaju ljudi željni opuštajućeg mira i nautičari kojima je otok Premuda s dvije luke (na sjevernoj strani je još luka Loza) pravi raj.
3. IST - Brudet od sušenog malog morskog psa
Kažu da koliko je kuhara na Jadranu toliko je i vrsta brudeta. A u restoranu Carruba Olive Garden na otoku Istu pripremaju stari specijalitet – brudet od sušenog morskog psa.
Male vrste jadranskih morskih pasa lovi i suši iskusni Išćanin, Davor Segarić Karuba koji je 1987. otvorio restoran Carruba. Lokal je vrlo brzo postao popularan među nautičarima i drugim turistima koji su stizali na Ist, prvenstveno zbog dobre hrane i odličnih vina. Tek je lani Segarić, nakon 34 godine neprekidnog rada, odlučio restoran prepustiti otočaninu Toniju Broku koji je modernizirao restoran, dao mu novi izgled i novo ime - Carruba Olive Garden.
U ovom restoranu omekšane sušene komade morskog psa s ranije pirjanim crvenim lukom na maslinovom ulju dodaju u lonac uz kriške krumpira i usitnjeni češnjak. Na kraju sve zaliju bijelim vinom i s malo vode. Toplu boju i puni okus dati će i žlica koncentrata od rajčice. A nakon jednog sata kuhanja napokon je gotov jedinstveni ribarski brudet kojim su se na otoku Istu hranile kroz duga stoljeća generacije njegovih stanovnika.
4. MOLAT – Torta od najslađe biljke Mediterana
Riječ je naravno o rogaču koji je po svom sastavu prava šećerna bomba. Gotovo 60 posto sastava ove mahunarke čine šećeri u gotovo svim oblicima, ali, začudo, pri konzumaciji ta se količina šećera uopće ne ističe, već je okus zapravo bliži kakau ili čokoladi.
Nekada je rogač bio sveprisutna biljka u vrtovima pa i po poljima i šumarcima oko naselja u Zadru i na otocima arhipelaga, a danas je gotovo iščezao s tog područja. No, ostali su tradicionalni recepti, posebno onaj za Molatsku tortu.
Ovu autohtonu tradiciju otoka Molata u stalnu ponudu uvrstio je Marin Šarunić iz Brgulja koji vodi restoran Grill Mare u uvali Lučina. Iako se slastice od rogača pripremaju i na nekim drugim jadranskim otocima, poput Hvara, gdje također postoji verzija torte od rogača, ona je potpuno drugačije recepture od ove molatske. Slastičari molatskog restorana najprije pripreme prhko tijesto od brašna, maslaca, jaja, limunove korice i vrhnja koje će biti ‘oklop‘ torte i njezin mrežasti ukras.
Srce torte je gusta, tamna krema pripravljena od mljevenog rogača, mlijeka, griza, maslaca, šećera od vanilije, jaja, korice i soka limuna. A tajna je u tome da se prije razmazivanja kreme po tijestu razmaže diskretni slatki dodatak – marmelada od smokve. Tako složena u kalup, torta se peče oko sat vremena, a spremna je za posluživanje tek kad se gotovo potpuno ohladi. Na prvi pogled izgleda kao da je od čokolade, no prvi zalogaj otkrit će istinu - intenzivni i puni okus rogača u kojemu na Molatu već desetljećima uživaju.
Na tom su otoku danas tri naseljena mjesta Molat, Brgulje i Zapuntel, a zadnjih desetljeća postao je ‘obećana zemlja‘ turista nautičara koji imaju na odabir više od 40 uvala i prekrasnih, često skrivenih plaža na obali Molata dugoj 52 km. Najveća uvala, ujedno i omiljena nautičarima je široki Brguljski zaljev s oko 90 plutača za siguran vez.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s TZ grada Zadra.
