Otići na Mljet, a ne posjetiti Ante‘s place, ili ti ga Kod Ante, velik je grijeh.
Ne samo što je tu najfinija hrana, ne zato što je more ispred njegova restorana čisto da čišće ne može biti, ne zato što se mirisi peke šire cijelom uvalom Saplunara, nego zbog ljudi koje ćete ovdje upoznati. Srdačno nas dočekuju Ane i Ivo Dabelić, a njihova je životna priča fascinantna.
Ivo je sa samo 31 godinu postao kapetan kruzera. Uvrstio se tako u pomorsku knjigu rekorda kao najmlađi kapetan kruzera na svijetu. Navigao je cijelog života, oplovio cijeli svijet, ali zadnje dvije godine supruga Ane strogo mu je rekla - dosta je bilo. I njoj je bilo dosta da ga nema mjesecima, pa ga je "zarobila" u ovom prekrasnom mjestu gdje noću čuješ samo graktanje galebova i šum mora. Po ocu Anti otvorili su prije nekoliko godina restoran koji vas neće razočarati. Nema ovdje "tanjura za slikavanje", s tri točkice balzamica ili pjenice od blitve. Ovdje se jede prava, tradicionalna dalmatinska hrana, a sve mora biti vrhunsko i domaće. Kupovnog - nema!
Nazvali smo ih možda nekoliko sati prije uplovljavanja i rekli da bismo htjeli napraviti reportažu. Ane nas je odmah pitala što bi trebalo, a mi joj rekli da na stol iznese ono što želi predstaviti, radi fotografije.
Nisu kao drugi
- A onda ćete to morat‘ i pojest‘, neću valjda bacat‘ - rekla nam je Ane i već u prvom razgovoru pokazala svoj šarm i ljubaznost. Dodala je da smo dobro došli, ali da se unaprijed pripremimo jer, kako kaže, "mi smo vam malo specifični".
Konobu su na mjestu stare kuće, građene 1974., otvorili 2001. Priznaju da nitko u obitelji nije znao ništa o ugostiteljskom biznisu. Ane je medicinska sestra, Ivo pomorac, ali prihvatili su se ovog teškog posla. I to s jedinstvenom filozofijom.
- Ne želimo biti kao drugi restorani. Nije problem kupiti uniforme za konobare, nabavljati hranu u trgovačkim centrima, ali mi to jednostavno ne želimo. Slijedimo svoju priču. Sve što ovdje kuhamo je isključivo domaće. Riba je naša ili od lokalnih ribara, povrće je iz mog vrta, gotovo da nemamo potrebe za kupnjom u dućanu. Pokušavamo izgraditi samodostatno imanje, a ja sam velika zaljubljenica u vrtlarenje i mogu po cijele dane biti u vrtu - govori nam Ane dok nas nutka mirisnom hobotnicom ispod peke s domaćim krumpirima.
Uz domaće vino itekako prija, no ne možemo odoljeti njezinu pozivu da nas prošeta svojim golemim vrtom. A ovdje uistinu nema čega nema. Ukupno je tu oko 150 vrsta rajčica, a ukupno oko 300 vrsta različitih biljaka na više od 1000 kvadrata. Uzgajaju paprike, rajčice, patlidžane, salate, tikvice, čili papričice, začine, pa čak i kikiriki... Sve to na kraju završi na stolu njihovih gostiju koji odluče svratiti u ovaj skriveni jadranski biser.
Starinske sorte
- Ja sam bio protiv toga, ali kažu da pametan čovjek mijenja mišljenje. Sve je bilo spontano, Ane me malo pomalo nagovorila na vrt. I eto, vidiš, što sad!? - smije se Ivo. Kaže nam Ane, došla je korona i nije se moglo previše kretati, a nikad nije bila od onih koji će ležati pred televizijom. Rad joj je u krvi. Vrt je rastao iz dana u dan, počela je prikupljati starinske sorte, arhivirano sjeme, gradio se plastenik...
- Gosti nam uvijek kažu, nemojte se mijenjati! Ljudima je pun kufer bijelih košulja i crnih hlača, sve po PS-u. Ovo je divlji otok, nismo u gužvi i možemo si dopustiti da gostima pružimo autentično iskustvo. Otok je zelen, prirodan, prirodno se ponašamo, i to ljudi znaju cijeniti - kažu naši domaćini.
