Greš s menon u Afriku?’ - pitala je Pazinjanka Anamarija Šuran Filipa Marića, dečka iz Kanfanara, već pri njihovu drugom susretu. I on je bez razmišljanja odgovorio: Da! To je bilo prije manje od godinu dana. Danas iza sebe imaju nezaboravno iskustvo volontiranja i putovanja Afrikom, ali i plan da se vjenčaju. Naime, upravo je u Africi Filip zaprosio Anamariju.
Miris ljubičica
- Putovala sam Azijom i razmišljala o tome kako ću se vratiti mami Africi. Na povratku kući odlučila sam odraditi ljetnu sezonu i zaputiti se južnije... I onda je u priču uletio Filip. Upoznali smo se preko zajedničkih prijatelja. Pitala sam ga hoće li sa mnom, on je pristao, dali smo si ruke i sa smiješkom na licu potvrdili dogovor. Četiri mjeseca kasnije zajedno smo se kotrljali afričkim cestama. Naša je avantura već od prvog dana mirisala na ljubičice - prisjeća se Anamarija uz smijeh.
Tri mjeseca boravili su u sirotištu Sv. Ante u Songei, o kojem skrbi humanitarna udruga Kolajna ljubavi, a nakon toga su se zaputili istražiti i ostale ljepote Tanzanije.
Ljepote Tanzanije
Potom su posjetili don Antu Batarela u Rujewi, razgledali ulice glavnoga grada Dodome, šetali ne toliko zanimljivom Arushom, uživali u najljepšim krajolicima zemlje Masaija Ngorongorou, promatrali suživot zebri, lavova, nosoroga, antilopa i plamenaca te posjetili fra Miru Babića i njegove mališane.
Važne su male stvari
- Afrika nas je naučila strpljenju, požrtvovnosti, davanju sebe drugima, primanju pozitivne energije od slučajnih prolaznika, uživanju u malim stvarima... ma jednostavno o životu i stvarima koje nam pruža život. Živjeti sada, u ovom trenutku - otkrivaju.
Zbog sirotišta Sv. Ante ili, kako kažu Anamarija i Filip, malih predivnih duša su i krenuli u pustolovinu pa su se ondje i zadržali najviše.
- Naš je zadatak bio svakodnevna i cjelodnevna briga o 38 djece, siročadi koja ti preko noći osvoje srce i zarobe te u čarobni svijet veselja. Budili smo se u zoru, marljivo spremali za školu, učili i vraćali se kući... prali smo robu na bunaru, pisali zadaće i utvrđivali školsko gradivo, zabavljali se igrama u dvorištu, pomolili se zajednički prije večere i pričama za laku noć i zagrljajima otpravili na počinak. Bilo je tu i kreativnih radionica, odlaženja po vodu s kantama na glavi do prvog izvora, nedjeljnih misa, plesa, pjevanja i osmijeha bezbroj - govore nam zaručnici prepuni dojmova iz Tanzanije.
Zaručili se zadnji dan
Anamarija je po struci magistrica ekonomije koja i nakon završenog fakulteta pretežno konobarenjem odrađuje ljetne sezone na istarskom poluotoku. Filip je, pak, po struci prehrambeni tehničar.
- Društvenjak... uvijek i zauvijek nasmijan. Moja inspiracija i sreća. Bavi se stolnim tenisom, a ponekad zaigra i košarku s prijateljima - govori Anamarija o svom zaručniku. I smješka se pritom. Zaručili su se zadnju večer u sirotištu, čemu je svjedočilo 38 malih anđela.
- Toliko emocija, veselja, sreće i radosti nisam doživjela nikada dosad! Zauvijek ćemo pamtiti taj dan. Filip bolji trenutak nije mogao odabrati - komentira Anamarija. U Afriku se žele vratiti što prije. Sljedeći posjet planiraju početkom sljedeće godine.
‘Stigao je bijeli čovjek u kolicima’
A Filip je prije osam godina stradao u prometnoj nesreći, nakon čega je ostao prikovan za invalidska kolica, pa i košarku igra u kolicima. No, njemu ništa ne predstavlja problem. Sirotište u kojem su volontirali pripremilo se za njegov dolazak tako što su napravili kosinu na ulazu da se Filip kolicima može kretati normalno. Pa su kolica postala i omiljena zabava za djecu te ih je svatko htio isprobati u Filipovu krilu. I oni su mu rado pomagali kad god bi zapeo ili kad bi ga trebalo gurati. Stigao je bijeli čovjek u kolicima, govorila su djeca sa oduševljenjem. ( A.B.)