U gaming se zaljubila još kao dijete. Igrala je na starim "komodorcima", Nintendu, Segi..., potom, naravno, i na PS-u. I danas rado sjedne za računalo i odigra za svoju dušu, no prioritet joj je ipak njezin esport tim koji je osnovala prije godinu i pol dana. Tanja Putar (39) iz Bilja, koja je osnovala Immortal Balkan Esports, jedina je žena na čelu nekog esport tima ne samo u Hrvatskoj i susjednim zemljama nego i šire u Europi. Žena u gaming svijetu i još k tomu kao vlasnica esport tima!? Neobično, zanimljivo, ali, kaže Tanja, i komplicirano.
- Teško je biti žena u gaming svijetu, a pogotovo biti vlasnica nekog esport tima, jer je to pretežno muški svijet u kojem još uvijek ima dosta diskriminacije i predrasuda, no takve stvari me samo dodatno motiviraju i zato sve naše uspjehe još jače slavim. Najdraže mi je kada pobijedimo javiti se na kraju s porukom 'You have just been beaten by a girl' - nasmijala se Tanja, kojoj u poslu pomaže njezin životni i poslovni partner Admer Softić. No, osim predrasuda, priznaje Tanja, činjenica što je žena daje joj veću prepoznatljivost među igračima koji žele biti dio njezina tima.
Moćna industrija
- Ja ne igram, ali odlično prepoznajem igrače. Dobar sam skaut i već dulje vrijeme imamo odličnu ekipu za Counter-Strike:GO. Riječ je o dečkima u dobi od 19 do 25 godina: Sven "svn" Žnidarec iz Ernestinova - koji je, iako najmlađi, i team leader, te Marko "radisick" Radišić, Marko "teron" Baškalo, Marko "Korma" Vuksan i Pavle "pajk" Paštar iz Banje Luke. Trener im je Zagrepčanin Kruno "Endless" Ivanišević. Imamo i Fortnite tim u kojem su dečki iz Srbije i Crne Gore - kaže Tanja, koja nam pojašnjava i da je ljubav prema gamingu u djetinjstvu "pokupila" od majke!
- Da, mama je isto jako voljela igrati igrice, pa je to prenijela i na mene. Znam da je nekima to dosta čudno, ali vjerujte, nama je to potpuno normalno - istaknula je naša sugovornica. Ipak, njezin ulazak u poslovni svijet gaminga doista je neuobičajen, ali ona ističe kako je u to ušla s ciljem popularizacije gaminga, pa tek onda potencijalne zarade, koja na našim prostorima još uvijek nije niti približno na razini one u svijetu.
- Gaming industrija je jača od filmske i glazbene industrije zajedno. Riječ je o milijardama dolara koji se okreću u razvoju računalnih igara, transferima igrača, sponzorima, hardveru, periferiji... O kakvoj je industriji riječ, dovoljno govori podatak da je 16-godišnji Amerikanac Kyle Giersdorf prije dvije godine pobijedio na esports turniru Fortnite World Cup i osvojio nagradu od tri milijuna dolara, kao i činjenica da je najbolji hrvatski i jedan od najboljih gamera svijeta Luka Perković ostvario transfer iz njemačkog u američki tim, pri čemu se spekulira da je ukupan transfer iznosio oko 12 milijuna dolara - objašnjava Tanja, a mi je pitamo kako njezin tim i tvrtka stoje u tom smislu.
- Hahahaha... Ja sam zapravo entuzijast koji od ovoga ima samo trošak, ali ne i financijsku korist. Nažalost, sponzori u Hrvatskoj još uvijek ne prepoznaju ono što im se nudi kroz gaming natjecanja, a esport kod nas nije priznat kao sport i ne možemo se registrirati kao udruga, pa samim time ne možemo konkurirati na natječajima za donacije. Drugim riječima, financiramo se sami. Istina, nisu to neki golemi troškovi, ali u ovakvim uvjetima ja ne mogu igrače vezati ugovorom, a samim time ne mogu ih plaćati niti sudjelovati u transferima koji bi i njima i meni donijeli zaradu. Pokrivamo se igrajući turnire i lige, pri čemu ono što se osvoji između sebe dijele igrači i trener - objašnjava naša sugovornica, koja je po tom pitanju ipak optimist.
Pet timova u Hrvatskoj
- Vjerujem da će se prije ili kasnije naći sponzori koji će htjeti uložiti novac, jer za jako malo novca mogu dobiti vrhunsku reklamu, pogotovo u odnosu na ono što plaćaju u prime timeu na televizijama. Našim direktnim kanalima možemo im osigurati dohvat više od 500.000 gledatelja. Trenutačno nas uglavnom sponzoriraju u robi, a to nije ono što nas zadovoljava - istaknula je naša sugovornica, koja priznaje da je problem i u njihovoj međusobnoj neorganiziranosti. U Hrvatskoj djeluju četiri esport tima, a nedavno je NK Osijek osnovao svoj, pa ih je sada pet. Ona bi htjela da se udruže u nacionalni savez kako bi išli zajednički prema sponzorima, a puno toga bilo bi im lakše kada bi se esport priznao kao sport. Za sada je, kaže, na njezinu inicijativu esport uvršten u novu Strategiju razvoja sporta grada Osijeka, što je prvi takav slučaj u Hrvatskoj.
- U tom pogledu kaskamo čak i za BiH i Srbijom, koje imaju puno više timova. Kolege iz BiH imaju i svoju federaciju, a u Srbiji se natjecanja prenose na televiziji, i to je stvarno na vrlo visokoj razini. I ja sam planirala organizirati esport natjecanje u Osijeku, ali je pandemija sve poremetila, no nisam od toga odustala - rekla je Tanja, čiji se tim u europskoj CS:GO ligi plasirao iz osnovne razine u srednju tj. intermediate. Od oko 800 ekipa bili su 123., a cilj im je svake godine dodatno napredovati. Paralelno igraju i lige u Hrvatskoj, BiH, Srbiji..., gdje se nagradni fondovi kreću od 1500 do 3000 eura. Ipak, Tanja ističe kako ima dva prioriteta u tome što radi. Prvi je skinuti stigmu s gaminga kao štetne aktivnosti, a drugi pridonijeti smanjenju nasilja i mržnje putem interneta.
- Smeta mi stigma koja prati gaming kao štetnu aktivnost. Naravno da je štetno sve što je pretjerano. Ja recimo mislim da je super ako netko trči 3 km dnevno, ali nisam sigurna da je dobro trčati 30 km na dan. Tako je i s gamingom, pa recimo naši igrači treniraju 2-3 sata dnevno, istina ima i onih koji treniraju više, ali treba znati da su to sve mladi ljudi s normalnim životima, neki rade, neki studiraju i jako su disciplinirani - kaže.
Pad koncentracije
- Naime, svatko tko se profesionalno bavi gamingom zna da već nakon 4 sata nema potrebnu koncentraciju za dobru igru i rezultat. Stiže te fizički umor, brzina pada, gubi se percepcija... Tako su koncipirani i treninzi, pri čemu se puno toga odnosi na strategiju, vježbe ciljanja i pozicioniranje mete, a čak i manje na samo igranje. Poželjno je i da se bave nekom fizičkom aktivnošću. Profi igrači imaju i svoje nutricioniste, raspored spavanja, vježbi... Prije turnira obavezno je razgibavanje šake, prstiju, vrata, cijelo tijelo mora biti zagrijano, ruke ne smiju biti hladne... - objašnjava Tanja i dodaje kako "postoje i studije da ovakve igre u kojima su bitne percepcija i brzina reakcije pozitivno utječu na razvoj motorike kao i treniranje mozga, koji pri tome puno brže procesuira informacije". Što se, pak, tiče nasilja na internetu, ističe da puno rade s djecom i mladima na edukaciji o tom zlu, ponajviše onom na nacionalnoj osnovi.
- Planiram pokrenuti i projekt na kojem bi se sustavno radilo na edukaciji djece s ciljem znatnog smanjenja nasilja i mržnje preko interneta, čega ima i u gamerskom svijetu. Treba to svesti na najmanju moguću mjeru, jer sam svjesna da se iskorijeniti ne može. Takvima u našoj zajednici nema mjesta i oni automatski budu izbačeni - istaknula je naša sugovornica, čiji tim na Instagramu ima oko 2000 pratitelja, a na YouTube kanalu oko 1400 pretplatnika.