Božićna priča zagrebačke obitelji Rusak gorko je slatkog okusa, a u njoj su protagonisti četiri člana obitelji na dvije noge te dva ravnopravna četveronošca.
- Priča nam ima tužan početak. Naša sedmogodišnja mješanka Kali u rujnu se razboljela, a u prosincu i uginula. U tom smo periodu intenzivno tragali za konkretnom dijagnozom, učinili smo sve što možemo i napravili sve moguće pretrage. No stanje joj se rapidno pogoršavalo. Dugo je bolovala te jedan dan jednostavno zaspala - počinje nam priču Gordana Rusak, zastupnica u Gradskoj skupštini i profesorica na PMF-u.
Svoju su Kali odlučili kremirati kako bi urnu mogli staviti pod ružu u svojem dvorištu, na mjesto na kojem se najviše voljela igrati.
Sama im je prišla
- Odvezli smo ju u Spomengaj na kremiranje, koje se čeka nekoliko dana. Kad smo se malo primirili od šoka, otišli smo po urnu, a srce nas je iz Spomengaja odvuklo u susjedni Dumovec - priča gospođa Rusak, pa nastavlja prepričavati kako je otprilike izgledao razgovor između članova njihove obitelji.
- Ako se već jedan život nesretno skončao, zašto ne bismo tu tugu nadomjestili time što nekom drugom živom biću možemo uljepšati njegovo postojanje - zaključili su pa se uputili u Dumovec.
Tamo ih je osvojio pogled malene Lidije, koju su kasnije preimenovali u Lola.
Ona je bila stara samo dva mjeseca kada su ju sredinom studenog smjestili u Dumovec.
- Može se reći da je ona odabrala nas. Tako je bilo i s našom Kali. I ona i Lola su počele same gurati njuškicu prema nama. Lola je došla do moje kćeri i bio je dovoljan već sam njezin pogled. Životinje sve osjete. Uzeli smo ju u ruke, već ju grlili, pa su nam iz Dumovca rekli da je već rezervirana - priča gospođa Gordana.
Lolu je rezervirao jedan gospodin koji je zbog psa trebao mijenjati stan, pa ga je osoblje skloništa zvalo da provjeri želi li još da Lola postane nova članica njegove obitelji. Gospodin je dopustio da Lola ode obitelji Rusak. - Pristao je na to da mi uzmemo Lolu, a on je rekao da će udomiti njezina brata. Nadam se da je doista i bilo tako - priča gospođa Gordana kako su Božić ipak dočekali uz lavež i mahanje repa.
Predivna mješanka
Njihova je Lola mješanka zlatnog retrivera i još nekih vrsta, ali to im je, kažu, najmanje bitno. - Predivan je psić. Trči po kući i dvorištu, zaista je sretna. Ne zna se tko se više kome veseli, ona nama ili mi njoj - govore u obitelji Rusak.
Svoju Kali još nisu zaboravili, a jedino što ih tješi je to što znaju da su učinili sve da ju pokušaju spasiti. Uginula je, ispalo je, zbog komplikacija s hipofizom, što za njezina života nisu uspjeli otkriti iako su joj krv slali na analizu čak i u Njemačku. Urnu zasad drže u kući, barem za vrijeme blagdana. Iako je tuga još velika, svoju su energiju usmjerili na Lolu, koju maksimalno maze i paze.
Roditelji Rusak i njihovi 23-godišnji blizanci Ana Marija i Petar se slažu.
- Takvu ljubav ne možete kupiti, samo dobiti na dar. Udomljavanje je puno bolje rješenje za nabavu psa od ulaganja velike svote u njegovu kupnju. Ljubav udomljenog psa jednostavno morate doživjeti da biste znali o čemu se radi. A jednako je velika i tuga za Kali - kažu.
Žele ih sve
Da mogu, kažu, uzeli bi pod svoje sve pse iz Dumovca. - No, to, naravno, nije moguće. Bolje je imati jednoga, pa mu se maksimalno posvetiti. Jednom u mirovini uzet ću ih više - smije se gospođa Gordana, dodajući da je psima u Dumovcu dobro, ali da bi sigurno višestruko uživali da imaju vlastiti dom i cijelu obitelj za sebe.
- Posebno u ovo vrijeme blagdana treba razmisliti o tome kako uljepšati život nekom živom biću. No, jednako tako treba paziti da se ne bi dogodilo da netko sada udomi, pa u vrijeme godišnjih odmora ne zna što će sa životinjom, pa ona završi negdje gdje ne bi trebala.
Pri svakom potezu treba imati na umu činjenicu da se radi o živom biću koje osjeća - zaključuju Rusakovi.