Osupnula me tmasta moć priča Jászberényija, a naoko sve je poznato: svakodnevica, obiteljski problemi i tajne, osobni lomovi, patnja i gubitak, sjećanja na odrastanje te naposljetku migrantska kriza. Ozračje prepoznatljivo, tu u susjedstvu, dijelimo kulturno naslijeđe i mučne godine. A ipak njegovo "suho" pripovijedanje – jer ne trebaju mu stilske bravure ni jezični kalamburi – udara u pleksus, izaziva tjeskobu, uznemirenost i strah, tugu ili bijes, ovisno od čega ste načinjeni. Odveć bi "suho" bilo reći da je društveno kritičan, ne – on vas izaziva da preispitate svoj moral i vrijednosti, a pritom o tome ne kaže ni riječ, samo pripovijeda o životu.
Naslov vara: prvo ide 14 "Zapadnjačkih priča", a onda novela "Kralj gavrana", što može zbuniti, ali kad...