Douglasu Stuartu, škotskom književniku kojemu je ovih dana uručena nagrada Booker, jedna od najprestižnijih u literarnom svijetu, knjigu za koju je nagrađen izdavači su odbili čak - četrdeset četiri puta, u Europi i u Americi.
Neka su od obrazloženja bila da radnja nije linearna te da su teme o "ovisnosti i siromaštvu sumorne". Naime, knjiga "Shuggie Bain" pripovijeda o mladiću Hughu, nadimkom Shuggieu, koji je odrastao u Glasgowu osamdesetih godina, s majkom Agnes Bain koja se bori s ovisnošću o alkoholu.
Stuartu je prvo trebalo čitavo desetljeće da knjigu napiše, nakon čega je nailazio na niz prepreka. No, književnik se nije previše uzrujao, barem je tako rekao u nedavnom intervjuu za The Independent: "Odbijanje je dio piščeva posla, bilo da dolazi od agenta, kritičara ili čitatelja. Važna je to lekcija za svakog pisca. Možda nisam to čitavo vrijeme razumio, no sada sigurno shvaćam."
Susret s homofobijom
No, u pisanju knjige imao je, srećom, podršku svojeg supruga, Michaela. "On je vjerovao u mene od prve stranice koju sam krenuo pisati, do posljednje", rekao je Stuart, koji se od malih nogu, odrastajući u Glasgowu, susretao s homofobijom, o čemu govori među ostalim i kroz protagonista Shuggieja kojeg stariji brat uči "kako da hoda kao muškarac, a ne ženstveno". "To je ona vrsta homofobije koju sam u djetinjstvu neprekidno osjećao, taj pokušaj da se kod mene nešto 'popravi', da se 'promijenim'."
Bivši modni dizajner, knjigu je posvetio svojoj majci koja je preminula kada mu je bilo šesnaest godina, a za koju je rekao da se može "pronaći u svim stranicama ove knjige", za koju je dobio nagradu u iznosu od 50 tisuća funti i pozornost čitavog književnog svijeta.
Kritika, u svakom slučaju, tumači kako je riječ o "zapanjujućoj priči o ljubavi, intimnosti, klasama i obitelji, smještena u Škotsku, zemlju pogođenu recesijom”. Urednica i nakladnica Margaret Busby koja je bila na čelu žirija Bookera rekla je kako je "teško bilo pročitati ovu knjigu i pri tom ne pomisliti da će jednog dana biti klasik", bilo da je riječ o "kompleksnom odnosu majke i sina", ili "piščevom istraživanju seksualnosti".
Klasikom knjigu naziva i kritičar Washington Posta. Očito tako nije mislilo čak četrdeset četvero nakladnika prije njih.
Odbijena Jane Austen
Iako ovo nije prvi put da je prethodno odbijen dobitnik prestižne književne nagrade, brojka je u Stuartovom slučaju uistinu golema. Klasike su kroz povijest odbijali i mnogi drugi izdavači.
Podsjetimo na skandal u izdavačkoj industriji, a koji je dobio i svoj naziv "Odbijena Jane": novinar David Lassmann poslao je na adrese najuglednijih izdavača tri najpoznatija djela Jane Austen, uključujući i "Ponos i predrasude". Neznatno je, pri tom, izmijenio imena nekih protagonista i lokacije na kojima se radnja odvijala. Izdavači nisu prepoznali čiji je rad, a većina je knjigu - odbila. Inače, i samoj je Jane Austen trebalo šesnaest godina da joj izdaju prvu knjigu.
Stuart možda drži rekord među nagrađenim autorima koji su odbijeni, no podsjetimo da je, primjerice, "Gospodar muha" Williama Goldinga odbijen dvadeset jedan put. Nabokovu su za "Lolitu" napisali da je treba "sakriti pod kamen na tisuću godina", Johnu le Carréu za roman "Špijun koji je došao iz hladnoće" da "nema baš neke budućnosti", dok su za "Sudar" J. G. Ballarda rekli da je "autoru potrebna psihološka pomoć".
Prvi izdavač, pak, kojemu je J. K. Rowling poslala "Harryja Pottera" obavijestio ju je da su "došli do zaključka da knjiga neće imati komercijalni uspjeh". Riječ je inače o jednoj od najpoznatijih izdavačkih kuća u Velikoj Britaniji.