Za inspektora berlinske policije Gereona Ratha šira je hrvatska publika prvi put čula početkom 2018. kad se, što legalno, što nelegalno, proširila slava tv serije "Babylon Berlin". Spektakularni weimarski krimić autora Toma Tykwera i Joachima von Borriesa opčinilo je gledatelje svojim koktelom art-decoa, jazza i njemačkog ekspresionizma. Bio je masovno gledan i potakao brojna oponašanja (pa, među inim, i "Senke nad Balkanom"). A gledatelji su serije upoznali usput i njenog glavnog junaka: inspektora berlinskog odjela za umorstva, morfinista i ratnog veterana s PTSP-om i krivnjom iz prošlosti.
U vrijeme kad se razgorjela popularnost serije, malo je tko izvan Njemačke znao da je "Babylon Berlin" nastao prema likovima i zapletima niza od osam kriminalističkih romana što ih je između 2008. i 2018. objavio kölnski krimi-pisac Volker Kutscher. Kutcher u svom ciklusu krimića prati slučajeve inspektora Ratha, kronološki raspoređene godinu za godinom tijekom posljednjih godina Weimara, razdoblja burzovnog sloma, te prvih godina nacizma. Prvi od romana ciklusa zbiva se 1927., a posljednji - objavljen lani - u godini berlinske Olimpijade - 1936. Prve dvije sezone "Babylon Berlina" - prvih 16 epizoda - dominantno su se temeljile na prvom romanu ciklusa, "Der nasse Fisch" (Mokra riba). Taj se roman sad može čitati i na hrvatskom, u nakladi Fokus i dobrom prijevodu Nikole Cvetkovića. Naslov romana u hrvatskom je prijevodu - tko zna zašto - izmijenjen u "Jedan neriješeni slučaj".
Podzemni život
Junak "Jednog neriješenog slučaja" Rath je inspektor kölnske policije koji nakon nesavjesnog usmrćivanja civila biva premješten u Berlin. U Berlinu mu daju malo cijenjeni posao u odjelu za ćudoređe. Rath i ljudi iz odjela uglavnom se bave uzaludnim suzbijanjem pornografije i prostitucije. Rath preko tog posla uranja u podzemni život tada najuzbudljivijeg i najliberalnijeg grada Europe: u svijet kabarea, noćnih klubova, jazz orkestara, porno-filmova, te - na Rathovu nevolju - kokaina i morfija. Jednog dana, policija u kanalu uz Spree pronađe automobil s utopljenim vozačem kojeg je - ispostavi se - netko prethodno mučio i drogirao. Policija ne zna identitet ubijenog. No, Rath zna nešto što njegovi kolege iz odjela za umorstva ne znaju: ubijeni je bio u kontaktu s njegovim sustanarom iz pansiona, ruskim imigrantom. Rath odluči sam istražiti slučaj i donijeti razrješenje, ne bi li ih impresionirao šefove i izvojštio premještaj iz ponižavajućeg odjela za ćudoređe. Istraga ga uvodi u zapetljanu prašumu političkih frakcija - crvenih i bijelih Rusa, staljinista i trockista. U cijelu su priču upetljani i njemački nacionalisti koji imaju žilave pipke u policiji, vojsci i državnoj službi. Nacisti su još u opoziciji, ali već jaki, uniformirani SA već se šepure gradom, a barem dio policije i veterana jedva čeka da oni "srede ovaj nered". Berlin je još uvijek grad u kojem vladaju socijalisti, grad je pun imigranata, a šef policije Židov. Političke, kulturne i ćudoredne slobode veće su nego ikad, no - mi iz pozicije naknadne pameti to znamo - sve to može i hoće biti pometeno praktički preko noći.
Politički impuls
Kutscher spada u zanimljivu skupinu pisaca krimića kojima se sav pripovjedni svijet zbivaju u jednom, točno određenom povijesnom razdoblju. James Ellroy je svoje knjige pisane 80-ih i 90-ih ambijentirao u Los Angeles kasnih 40-ih. Boris Akunjin svoje krimiće smješta u carsku Rusiju 1870-ih, u doba cara Aleksandra II. Te opsesivne fiksacije na točno određeni odsječak povijesti nisu nikad slučajne, iz njih uvijek izvire politički impuls. Za Ellroya, LA 1940-ih je mračni vir političke nekorektnosti, doba kad istodobno postoje imperijalna Amerika, ali i rasizam, seksizam, dominacija bijelih mužjaka koji jedu crvene bifteke. Za Akunjina, Rusija Aleksandra II je modernizirana, otvorena i znatiželjna Rusija za kakvu žali da ne postoji danas. I Kutchera weimarski Berlin očito zanima kao zloslutna utopija. To je najliberalniji, najmultikulturalniji, najkreativniji i najraskalašeniji grad svog doba. Njegovom se stanovnicima taj medeni mjesec slobode morao činiti vječan - a, eto, znamo što se ubrzo dogodilo. To "što se dalje dogodilo" potmulo tutnji pod Kutscherovim pripovjednim svijetom, kao podrhtavanje pred potres.
Onima koji su gledali prve sezone "Babylon Berlina" treba odmah reći: "Jedan neriješen slučaj“ je uvelike - to. Bitni su likovi isti, glavnina fabule ista, isti je i kraj - spektakularni tarantinovski obračun na ranžirnom kolodvoru. Razlika, međutim, ima. U seriji se drukčije ocrtava Rathov osobni život i povijest, uvode se neki likovi koji će biti bitni u kasnijim romanima, a u svrhu glamura Tykwer i von Borries su pojačali pripovjednu važnost fatalne ljepotice.
Ali, ako treba tražiti glavnu razliku romana i serije, ona je možda ponajprije - ideološka. TV serije puno više funkcionira po geslu "osuda svih totalitarizama". Nacizam i komunizam u seriji su prikazani kao dva jednako zloslutna i opasno efikasna stroja. U romanu nije tako. Sovjeti su iz romana gotovo posve odsutni. Kutscher sa stanovitom zaintrigiranošću piše o masovnoj simpatiji za komunizam po radničkim blokovima Weddinga i Neuköllna, a taj pučki komunizam spretno prikazuje iz perspektive samog Ratha, koji je provincijalac i katolički konzervativac, pomalo osupnut velegradom u koji je upao. Kutscher se vješto poigrava njegovom točkom gledišta, očuđujući nam izgubljeni "babilon" koji neizmjerno voli. Kroz knjigu ga zavolimo i mi.