Pjesmu koju je Amanda Gorman, američka pjesnikinja i aktivistkinja koja je postala globalno poznata nakon što je na inauguraciji Joea Bidena čitala svoje stihove, “The Hill We Climb,” na njemački su prevele tri prevoditeljice - Hadija Haruna-Oelker, novinarka, crnkinja, Kubra Gumusay, njemačka spisateljica turskog podrijetla, te Uda Strätling, prevoditeljica i bijelkinja.
Prevođenje je obično samotan posao, no njemački se izdavač u ovom slučaju odlučio za cijeli tim makar je riječ o pjesmi od 170 riječi. Bitno im je bilo da sve političke i socijalne nijasne i poruke tog teksta budu što bliže originalu, jasne, te da se izbjegne sve što bi moglo isključiti nebijelce, osobe s posebnim potrebama, žene ili bilo koje marginalizirane skupine.
Tri su prevoditeljice skoro dva tjedna radile na tekstu, povremeno se konzultirajući i s autoricom. Kako su se prijevoda Amande Gorman uhvatili izdavači u još nekoliko europskih zemalja tako je krenula i rasprava tko je uopće kvalificiran i pozvan prevoditi Amandu Gorman, otvorila se debata o identitetu, jeziku i kulturološkim i inim različitostima te razumijevanju njihova konteksta i svih bitnih faktografskih momenata i suptilnih finesa aktivističkog pisma.
Rasprava je krenula u veljači, ubrzo nakon inauguracije Bidena koja je bila i inauguracija Amande Gordman u svijet. Nizozemski izdavač htio je za prijevod angažirati Marieke Lucas Rijneveld. Rijneveld za sebe koristi zamjenicu "oni", identificira se i kao žena i kao muškarac. Lanjska nagrada Booker International pripala je Rijneveld i izdavač je držao da je baš Rijneveld dobar izbor za jedan ovakav prijevod Gordman na nizozemski.
No, na društvenim se mrežama razvila rasprava, mnogi su pitali zašto bijelac ili bijelkinja radi prijevod kad je čitanje te pjesme na inauguraciji bio značajan moment za afroamerikance. Tri dana kasnije Rijneveld odustaje od projekta. Potom je katalonski izdavač odbio prijevod Victora Obiolsa, bijelca, kazavši mu da nije “prikladan” za taj projekt. Nuria Barrios, prevoditeljica španjolskog izdanja, bjelkinja, u El Paisu je komentirala Rijneveldovo povlačenje iz projekta zaključivši da je to “katastrofa”. Nuria Barrios to vidi kao pobjedu kriterija identiteta nad kriterijem kreativne slobode.
Među izdavačima i ostalim akterima u književnom svijetu već mjesecima se vodi rasprava što znače te odluke, pjesma Amande Gorman koja poziva na ujedinjenje tako je postala kamen spoticanja, novi moment koji govori o promišljanju identiteta, ali je na posredan način pokazala da i među prevoditeljima nedostaje rasna raznolikost, i to ne samo u Europi, gdje ju je logično i očekivati.
Jer, oglasilo se Američko udruženje književnih prevoditelja koje kaže da je prošle godine udruga provela anketu koja je pokazala da svega dva posto od njihovih 362 članova pripada crnačkoj rasi. Taj podatak ne čudi, već govori o socijalnoj depriviranosti afroamerikanaca, nejednakosti šansi koje oni imaju u američkom društvu počevši od šanse da dobiju dobro obrazovanje do toga da postanu dio sveučilišne i akademske zajednice, pa tako i prevoditelji.