Kratko i jednostavno. Tako bi poznata hrvatska vizionarka, spisateljica i naša kolumnistica Vera Čudina sama sebe predstavila publici širom svijeta koja za nju još nije čula, a sada će imati priliku pročitati njezinu prvu knjigu prevedenu na engleski jezik. Puno više i nije potrebno dodati jer roman "The Winter Made of Glass", koji se već nalazi na policama uglednih svjetskih knjižara, zainteresiranom čitatelju dovoljno govori o njoj i njezinom poimanju života.
"The Winter Made of Glass"
Roman "Staklena zima" Vere Čudine domaćoj je publici dobro poznat, no od prije nekoliko dana u napetom zapletu (a i raspletu) moći će uživati i čitatelji širom svijeta. Pod nazivom "The Winter Made of Glass" roman je objavljen u izdanju londonske izdavačke kuće Austin Macauley i već se nalazi na policama British Libraryja te je od 30. listopada u prodaji u brojnim svjetskim knjižarama i on-line platformama u tiskanom i e-izdanju. Priča u središte zbivanja stavlja liječnicu s dječjeg onkološkog odjela Irenu i njezinog najboljeg prijatelja Davida koji odlaskom u Hram iskupljenja doživljava osobnu preobrazbu i polako otkriva pravi smisao života, shvaća moć metafizičke nad materijalnim svijetom te naposlijetku mijenja i vlastitu spoznaju o životu i smrti. Brojne dvosmislene dijaloge čitatelji mogu tumačiti kako god žele vođeni samo vlastitom maštom, a onoliko koliko si dopuste mogu iščitati i brojne, slojevite poruke koje se kriju iza ove napete priče.
Kad bajka postane stvarnost
Nije mala stvar da jedna od najuglednijih izdavačkih kuća u svijetu odluči objaviti nečiji rukopis, naruči novi, dogovori gostovanja i predstavljanja u televizijskim emisijama i na uglednim festivalima na svim stranama svijeta te mu uz to ponudi i vođenje osobnog bloga na svojim službenim stranicama, no Vera Čudina kao da je sve to odavno „slutila“ i samo strpljivo čekala da dođe taj njezin trenutak.
- Oduvijek vjerujem da se sve događa s razlogom. Prije 17 godina u kafiću s mužem i nećakinjom uz čašicu razgovora, kada mi pisanje nije bilo ni u jednom režnju mozga, nećakinja je započela temu o književnosti. U meni se javio vrlo neobičan osjećaj, poput nečeg već viđenog. Kao da sam znala da ću jednog dana početi pisati. U mislima sam 'vidjela' naslovnicu jedne od svojih knjiga, s crvenom ružom, pokrivenu ledom. Ispričala sam im nevjerojatnu, tada za mene još uvijek bajku, kako će ta knjiga biti prevedena na engleski, kako će je izdati ugledna izdavačka kuća… vidjela sam je posvuda u svijetu.
Godine 2012., kad sam izdavačkoj kući VBZ predala rukopis romana naziva "Staklena zima" koji je 2013. godine došao u knjižare, čim sam ugledala naslovnicu, na tren mi se vratilo sjećanje iz kafića koje sam punih šest godina ipak zatvorila u ladicu. No, tek je moja nova pomoćnica puna entuzijazma i zaljubljenica riječi iz mojih priča, dala prevesti tu knjigu i u tajnosti na raznim stranama svijeta tražila izdavačke kuće. Tek kad sam to otkrila, ja sam je preusmjerila prema Londonu. Moram priznati da mi je par izuzetno dobrih svjetskih izdavačkih kuća, nakon pročitanog rukopisa na engleskom jeziku, ponudilo suradnju, no mene je vodilo šesto, sedmo, osmo ili tko zna koje čulo, pa sam prst stavila na Austin Macauley. Kao da smo se prepoznali - zaključuje Čudina.
Analiza psihičkog zlostavljanja
Njezina prva knjiga pod naslovom "Sve je moguće" objavljena je još 2008., a da počne pisati navelo ju je, kaže, nešto iznutra.
- Bilo je to nešto nedefinirano, neka nevidljiva ruka i što sam duže pisala ta ista ruka čvrsto je držala olovku u mojoj ruci jer sam jako voljela pisati ručno – govori Čudina koja je dosad u Hrvatskoj objavila 9 knjiga, publicistike i beletristike, a sve su bile odlično prihvaćene od strane čitatelja.
- Kako sam ja žena iz naroda i za narod, što je više rasla ljubav publike prema mojim knjigama, rasla je i moja ljubav da ih pišem - objašnjava Čudina koja upravo privodi kraju novi rukopis, triler, ali ne želi otkriti koja će ga izdavačka kuća objaviti jer je ugovor obavezuje o tajnosti. No, ističe da u toj knjizi nije važna samo tema, nego je još važnije zašto ljudi zaista uživaju u psihičkom zlostavljanju drugih i što presudi da se prijeđe ona krajnja granica u kojoj čovjek ubije drugo biće, a time na neki način i sebe
Glazba kao inspiracija
Inače, Čudina kaže da teme svojih knjiga nikada ne radi po nekom predlošku, nego jednostavno počne pisati i za vrijeme pisanja stvara radnju. Jedini izuzetak bila je upravo "Staklena zima" čiji se velik dio temelji na stvarnom događaju, ali ne u potpunosti.
- Bila je neophodna kombinacija da knjiga dobije onaj mistični 'touch' - objašnjava Čudina ističući da joj je glazba velika inspiracija.
- Čim pustim glazbu, to više nisam ja. Obično je to instrumentalna glazba, ali nikada ona za opuštanje, meditaciju... Kada glazbu osjeti moja duša, iz nje crpim inspiraciju za pisanje.
A, iako se možda čini da je sklona psihološkim trilerima, Čudina tvrdi da nema omiljeni žanr već joj svaki žanr predstavlja izazov jer ne želi ograničiti rukopis duše.
Cilj mi je doprijeti do ljudske duše
Priče Vere Čudine, uključujući i komediju i psihološki triler na kojima upravo radi, nikada nisu samo puke priče, više ili manje napete i zanimljive, već uvijek nose važnu duhovnu poruku za čitatelja. I upravo poruke su, kaže, razlog zbog kojeg joj pisanje od prvog dana do danas nije dosadilo.
- U svakoj napisanoj knjizi nikad nije skrivena jedna poruka, nego slojevi njih. Želim ljude potaknuti da, uz obrazovno znanje, makar i mrvicu uđu u metafizičko znanje života jer su u tom znanju potencije rastezljive, ciljevi lakše ostvarivi, vrijeme i strah se brišu, ljubav nikad ne umire, uvjerenja su savitljiva… Zapravo duhovnu formulu života jednostavnije je provesti u praksi nego materijalnu – smatra Čudina ističući da je za nju jedina svrha pisanja doprijeti do ljudske duše.
Žena iz neke druge priče
- Za mene je najvažnije da se riječi prenose, da se nove misli oforme, da se razmišljanja promjene, predrasude ponište, da se ljudska svijest podigne… Priznanja je lijepo primiti, doživjeti sve ovo što ste spomenuli, ali to kad-tad prekrije prašina. A kada se riječi uvuku u čovjeka i on pronađe put za koji nije znao ni da postoji - to je za mene najveće priznanje - objašnjava Vera Čudina. A da uistinu nije tašta niti ima potrebu hvastati se svojim postignućima, najbolje njezin odgovor na pitanje kako bi ona samu sebe predstavila publici u Velikoj Britaniji ili nekoj drugoj zemlji koja dosad još nije čula za nju. Predstavila bih se samo ovako: "Ja sam žena iz neke druge priče."
