Posljednja dva desetljeća Cormac McCarthy često je boravio u Santa Fe Institutu u Novom Meksiku, znanstvenoj instituciji koju je prije 40-ak godina osnovao McCarthyjev prijatelj, dobitnik Nobela za fiziku Murray Gell-Mann. O McCarthyju, koji je svoju privatnost pomno čuvao od američke i svjetske javnosti, radio u miru i posve rijetko govorio za medije, o njegovim navikama i onome što ga je zanimalo za Guardian piše Richard B. Woodward, koji je pisca poznavao dulje od trideset godina.
Još lani je McCarthy dane provodio na Santa Fe Institutu, sjedio bi i pisao na laptopu, popodnevima je ondje ispijao čaj ili odlazio na česta predavanja raznih znanstvenika i gostujućih akademika, slušao je o temama poput kvantnog računalstva…
Čitao je knjige o matematici, logici, fizici, na policama sobe u kojoj je radio na Santa Fe Institutu stajale su knjige raznih znanstvenika s kojima je McCarthy godinama prijateljevao, poput Lise Randall, fizičarke s Harvarda ili Lawrencea Kraussa, astrofizičara sa Sveučilišta Arizona State.
Naizgled je bilo čudno što je godinama opsesivno čitao takvu literaturu jer u likovima i pričama koje je stvarao nije bilo traga znanstvenicima i znanosti, pisao je o nekim posve drugačijim ljudima i životima.
Dugo je fasciniran učio o tom svijetu, skupljao znanja i informacije, i lanjske je jeseni objavio dva naslova u kojima je konačno likove stavio u dodir sa znanošću.
Petnaest godina nakon što je objavio "Cestu", roman za koji je nagrađen Pulitzerom, McCarthy je 2022. objavio romane "The Passenger" i "Stella Maris". U njima se naslućuje djelić onoga što je on čitao i slušao na Santa Fe Institutu.
U "Stelli Marris" pripovijeda o Alici Western, nekad talentiranoj matematičarki koja gubi svoje mjesto u akademskoj zajednici, ali i zdrav razum. Nekoć je vodila dugu korespondenciju s vrhunskim znanstvenikom 20. stoljeća, njemačko-francuskim matematičarem Alexanderom Grothendieckom. No, u romanu Western doživljava psihološki brodolom, izmučena je halucinacijama i mislima o samoubojstvu.
Roman je strukturiran sa sedam razgovora koje Western vodi s psihijatrom, dr. Cohenom koji ordinira u katoličkom lječilištu Stella Maris u Wisconsinu, gdje se Western treći put liječi od shizofrenije.
U "Stelli Maris" autor kroz pitanja psihijatra i odgovore koje daje pacijentica govori o raznim temama, oboljeloj daje mogućnost pripovijedati o glazbi, matematici, zvuku…
Alicija Western odrastala je u Los Alamosu, nedaleko od Santa Fea, kćerka je fizičara koji je radio na Projektu Manhattan, čovjeka kojega je mučio osjećaj krivnje jer je svoje znanstvene kompetencije upotrijebio da bi napravio atomsku bombu. Otac je imao veliki formativni utjecaj na kćer, još kao djevojčica naučila je rješavati komplicirane jednadžbe.Western obožava brojeve. Psihijatru govori da joj se kod brojeva sviđaju oblici, boje, mirisi i njihov okus. Ljudima ne vjeruje, ali vjeruje brojevima.
Prema bratu Bobbyju otvoreno pokazuje incestuozne osjećaje, što i njega i nju tjera u bolest.
Ista je žena glavni lik i romana "The Passenger". Knjigu McCarthy otvara s Alicijom, koja se hrva izmjenjujući uvrede sa svojom najagresivnijom halucinacijom, koja uglavnom funkcionira po principu da brutalno ponižava oboljelu Aliciju.
Velik dio fikcije koju je McCarthy pisao u ranijim godinama karijere smješten je u Knoxvilleu u Tennesseeju ili oko Knoxvillea, gdje je živo nakon službe u američkim zračnim snagama, sve dok se 1980-ih nije preselio na američki zapad.
Vrijeme provedeno u Knoxvilleu, inače dosadnjikavom gradu poznatom jedino po tamošnjem državnom sveučilištu, pamtio je sa sjetom, kao i tadašnje prijatelje.
Zanimljivo je da je ni stotinjak kilometara od Knoxwillea Oak Ridge, mjesto koje su američke vlasti izgradile potajno za vrijeme Drugog svjetskog rata, u sklopu projekta Manhattan, golemog ratnog napora koji je proizveo prvo atomsko oružje, priče koje se McCarthy dotiče u romanu "Stella Maris".