"Poezija počinje ondje gdje prestaje eksplikacija", rekao je Jure Kaštelan. "Pjesme dolaze iz neke druge strane uma. Gledaju nas iz budućnosti kao neka nesmrtna bića nas samih."
U slučaju Nade Topić, mjesto odakle njoj pristižu riječi prožeto je svjetlom i melankolijom: blagim i rafiniranim jezikom vodi nas područjem tjelesnosti, odnosa, sitnih, ali bitnih trenutaka - s nesvakidašnjom dozom poetičnosti čak i u prozi.
Nasmijalo me kad me prilikom prvog telefonskog kontakta ozbiljno upitala: "A koji bi bio povod našeg razgovora?" kao da njezinih desetak knjiga, nježnih i nadahnutih, nije dovoljno. No, zaista, koji je?
Dio odgovora nalazi se u osvrtu Damira Radića: "Nada Topić nije samo jedna od vodećih...