Umijeće pripovijedanja vjerojatno je "zadnji preostali demokratski prostor" za brojne probleme, jedan je od naglasaka Kongresa Međunarodnoga društva za istraživanje priča (ISFNR), koji se nakon godine odgađanja održao u Zagrebu – online, a koji je potvrdio važnost priča i u suvremenom, kao i prethodnim vremenima.
Kongres koji su organizirali Institut za etnologiju i folkloristiku i odsjeci za kroatistiku te etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, održao se od 5. do 8. rujna 2021., a iskustvo pandemije, smatraju stručnjaci, još je više potaknulo važnost priča i pričanja.
Što je "udar stvarnosti" jači to je snažnija i naša emocionalna reakcija na nj, a raste i potreba za pripovijedanjem, narativnim oblikovanjem i dijeljenjem doživljenog, kazala je za Hinu jedna od organizatorica Renata Jambrešić Kirin osvrćući se na Kongres i dodala: Uz pomoć pripovijedanja svaki značajan doživljaj svakog pojedinca ulazi u prostor dijeljenog znanja i ima potencijal da promijeni dotadašnji način doživljaja i interpretacije svijeta i života.
Kongres je okupio 185 sudionika i 150 izlagača s pet kontinenata i iz trideset osam zemalja. Teme su bile usredotočene na emocije u istraživačkom procesu, međuodnos emocija i narativnih žanrova, na ulogu straha u vjerovanjima i druge.
Konačni dolazak "doma" kongresa društva u čijem je osnivanju početkom šezdesetih godina 20. stoljeća sudjelovala najpoznatija hrvatska folkloristkinja i akademkinja Maja Bošković Stulli (1922-2012), bio je zbog pandemije doveden u pitanje.
Najveće iskušenje za organizacijski tim bio je trenutak kad su početkom 2020. godine odgodili već strukturiran program, nakon čega su trebali vratiti dio donacija, već uplaćenih troškova i otkazati, uz ino, planirane izlete u tri hrvatske županije, prisjeća se Renata Jambrešić Kirin.
Glavni izazovi struke danas
Nosive teme kongresa bile su posvećene razmatranju uloge emocija u pripovijedanju i pojedinim pripovjednim žanrovima, njihovoj transmisiji, ali i njihovu potencijalu za stvaranje emotivnih zajednica, prorađivanju "teških emocija", narativnoj kreativnosti u prostorima takozvane nove usmenosti i dr.
Jedan od važnijih izazova folklorističke struke jest pitanje u kojoj mjeri usmene priče daju prednost etičkom djelovanju, a ne emocionalnim karakterizacijama, humornom i eskapističkom, a ne tragičnom doživljaju životnih teškoća, u kojoj mjeri se osobne priče suprotstavljaju tezama neuroznanstvenika da se afekti mogu odvojiti od emocija, a jednostavne emocije od složenih i teško odjeljivih, objašnjava suradnica Instituta za etnologiju i folkloristiku.
Također, sudionici su raspravljali i o tome dodaju li folklorni žanrovi popisu osnovnih, takozvanih univerzalnih, emocija – sreća, tuga, ljutnja, strah, iznenađenje i gađenje – još dvije emocije: hrabrost i ljubav. Govorilo se i o neizostavnoj povezanosti afektivnog, estetskog i etičkog principa u tvorbi narativnih žanrova, fabula i likova.
Predaje su najživlji i najutjecajniji usmenoknjiževni žanr jer ih odlikuje "istinitost onoga o čemu se kazuje", pri čemu kazivač svoju naraciju "istinite priče" oblikuje na temelju pročitanog, komuniciranog i doživljenog, kaže. Narativno najpoticajnije "istinolike priče", poput onih o uzrocima i posljedicama aktualne pandemije, teško su odvojive od teorija zavjere što samo potvrđuje čovjekovu glad za iracionalnim, imaginarnim i čudotvornim rješenjima naših svakodnevnih ovozemaljskih problema, objašnjava Jambrešić Kirin neke izazove istraživanja priča.
Kako je te izazove vidio kongres?
Sudionici kongresa potvrdili su krucijalnu važnost narativnog umijeća i to za oblikovanje i iskazivanje emocija, za prepoznavanje emocija, za "upravljanje emocijama", kao i za spoznajnu, vrijednosnu i etičku interpretaciju emocija.
Folkloriste zanimaju emocije na tri razine – emocije koje oblikuje svijet priče, tj. odnosi među likovima i njihovo djelovanje, emocije koje se razvijaju između pripovjedača i publike te emocije koje zaiskre u odnosu istraživača i istraživanih.
Granica između istraživača i kazivača, između terena i teksta, više nije čvrsta ni jasna. U pandemijsko doba online nastave cijela akademska zajednica postala je jedna globalna afektivna zajednica sa svojim virtualnim folklorom karantene (tzv. weblorom), a naš "teren" proširio se na nepregledno područje digitalne sekundarne usmenosti na društvenim mrežama i internetskim portalima, kaže Jambrešić Kirin.
Da nije bilo snažne emocionalne i patriotske privrženosti, samoodricanja i (uglavnom volonterskog) angažmana cijele vojske zapisivača i sakupljača "usmenog blaga" kroz cijelo 19. i 20. stoljeće, danas ne bismo imali bogate arhive usmene književnosti. U Hrvatskoj su najvažniji oni koji se čuvaju u Staroj i Novoj zbirci Odsjeka za etnologiju HAZU, nekadašnjem Akademijinu Odboru za narodni život i običaje, u Dokumentaciji Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Cavtatu, tj. Zbirci Balda Bogišića, te pri Katedri za usmenu književnost Odsjeka za hrvatski jezik i književnost, Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ističe.
Aktualizacija priča danas
Priče i folklor u dobrom dijelu šire javnosti smatraju se stvarima davne prošlosti, koje su zamrznute u neke forme kulturne baštine. Međutim, organizatorica Evelina Rudan ističe da je čovjekova potreba za pričom duboka antropološka potreba, da čovjek i svoje znanje i svoje iskustvo oblikuje kroz neki vid narativa, tako da priča gradi društvene i kulturne zajednice na načine koje rijetko do kraja osvješćujemo.
Te forme nisu zamrznute u baštini nego se aktualiziraju stalno i iznova i u našim svakodnevnim životima. To možemo patiti od anegdotalnih oblikovanja naših vlastitih doživljaja do upotreba predaja i legendi u turističke svrhe. Također, sve su popularniji tzv. storytelling festivali, a usmeni žanrovi koriste se i u nekima od izvrsnih suvremenih romana poput npr., Mlakićevih "Živih i mrtvih", "Tragom zmijske košuljice", Novakove "Črne mati zemle" ili recimo predajnog, basmičkog i epskog teksta s kojim se igra Želimir Periš u najnovijem romanu "Mladenka kostonoga", kaže predstojnica Katedre za hrvatsku usmenu književnost na Filozofskom fakultetu.
Ona primjećuje da je skup bio dobar u nekom povratnom omjeravanju i zato što je pokazao da se hrvatska folkloristika već bavila nekim temama koje su sad zanimljive i svjetskoj folkloristici. Primjeri su teme poput kodiranja straha u usmenim žanrovima, ili odnos straha i pripovijedanja na relaciji odrasli – djeca, itd.
Dobro je vidjeti da nekada i znanstvene zajednice na manjim jezicima otvaraju teme i prostore u nekoj disciplini prije i ranije od velikih, i nekako ti bude drago. Naravno, istodobno imamo svijest da je kolonijalnost engleskog problematična za humanistiku, jer jezik u humanistici nije samo sredstvo prenošenja neke spoznaje nego i proces te spoznaje.
Neki ti koncepti padnu na nekom jeziku napamet zato što u tom jeziku neke riječi postoje, a u nekom drugom ne, zaključuje Evelina Rudan.
Potres na Banovini u pričama
Neka od dvadesetak izlaganja hrvatskih autora bavila su se uže folklorističkim, a druga aktualnim društvenim problemima u Hrvatskoj, poput istraživanja pripovjednog ovladavanja strahovima na Banovini nakon katastrofe.
Jambrešić Kirin objasnila je pojavu "tsunamija" životnih priča koju je izazvao potres na Banovini i ocijenila da je on potvrdio umijeće pripovijedanja kao vjerojatno "zadnji preostali demokratski prostor". Naime, ove su osobne priče otkrile da se naša (po)ratna i ekonomska tranzicija odvijala kao strašna ruinizacija prirodnih i ljudskih resursa, a da je prirodna katastrofa samo klimaks dugog procesa marginalizacije i devastacije ove regije.
"Nije zajedničko iskustvo potresa ono što nas u središnjoj Hrvatskoj povezuje u jednu afektivnu zajednicu, nego je to moć pripovjednog dohvaćanja, posredovanja i pamćenja katastrofe", ističe Renata Jambrešić Kirin i zaključuje: "Upravo pričama širimo prostor dijeljenog znanja i iskustva, alegorijski pojam katastrofe povezujemo s osobnim doživljajem, a kozmički osjećaj međupovezanosti svih stvari i bića pretvaramo u poticaj za političku akciju u ime sveobuhvatne pravde - za ljude, druga živa bića i naš ranjeni Planet".