Talijanski pisac Marco Missiroli izazvao je pravu buru reakcija svojim zadnjim romanom "Fedeltà" u kojem progovara o bračnoj nevjeri. Vrlo brzo nakon što je knjiga izašla, inbox mu je bio zatrpan porukama čitatelja - društvene mreže su se zapalile, a Instagram preplavile fotografije crno-bijele naslovnice s portretom mlade, lijepe žene zamotane čini se samo u plahtu, u raznim aranžmanima i kontekstima.
"Roman je to koji ili voliš ili mrziš, koji ili se sviđa ili dijeli, kao da je nogometni tim ili pjesma na Sanremu", pisao je Il Messagero.
Bila je to najkomentiranija, najfotografiranija i najprodavanija knjiga 2019. godine u Italiji kada je objavljena. Ubrzo je pokorila ljestvice, osvojila prestižnu nagradu Strega Giovani (za mlade autore) te ne čudi stoga što je Netflix otkupio TV prava za ekranizaciju knjige u kojoj nagrađivani autor piše, kako i sam naslov sugerira, o vjernosti i izdaji u braku.
Marco Missiroli rođen je u Riminiju 1981. godine i živi već dugi niz godina u Milanu. Nakon što je s prvim romanom "Senza coda" (2005) osvojio Premio Campiello Opera prima, objavio je "Il buio addosso" (2007), "Bianco" (2009) i "Il senso dell'elefante" (2012, Premio Selezione Campiello). S "Atti osceni in luogo privato" (2015) osvojio je Premio SuperMondello. Redoviti je suradnik rubrike kulture dnevnog lista Corriere della Sera, piše i za Vanity Fair, a njegove knjige prevođene su diljem svijeta. Za "Vjernost" mu je trebalo pet godina da je završi, a zbog svoje teme podijelila je i književne kritičare, ne samo čitatelje.
"Upečatljivi roman koji istražuje napetosti u naizgled idiličnom braku, gdje se par u tridesetima testira zbog privlačnosti prema drugima i zbog vlastitog nakupljanja želja i razočaranja", piše Financial Times. "'Vjernost' uspijeva istodobno biti slojevita literatura i neodoljivi trač. Sjajno je to djelo briljantnog pisca", ocijenio je pak Jonathan Safran Foer, dok Claudio Magris ovu knjigu smatra moćnom, delikatnom, iznimnom.
Marco Missiroli, inače, predaje u Školi za naraciju i pisanje Holden, studirao je komunikologiju i pripovijedanje u Torinu i Bologni gdje mu je jedan od mentora bio Umberto Eco. “Bio je vrlo smiješan, skroman, a opet svirep što se tiče znanja. Dugujem mu puno. Svakog četvrtka navečer izlazili smo, a on bi uvijek pio Glen Grant", prisjetio se velikog književnika Missiroli u jednom razgovoru.
Roman "Vjernost" ovih je dana izašao u hrvatskom prijevodu Paule Jurišić, u izdanju Frakture. Tim povodom razgovarali smo s Marcom Missirolijem o njegovom bestselleru.
Vaš roman "Vjernost" upravo je objavljen u Hrvatskoj. Kako biste ga u najkraćim crtama opisali hrvatskim čitateljima?
- Vjernost je pitanje, a pitanje je ovo: kada smo zaista vjerni sebi, a kada nismo? Kada smo istinski vjerni sebi, da li smo vjerni i drugima? Stoga ovaj roman stavlja naglasak na veliku borbu koju svatko od nas ima: s jedne strane je odanost onome što jesmo, svojoj prirodi i svojoj spontanosti, svojim unutarnjim prirodnim zakonima, a s druge odanost koju drugi, društvo i veze žele od nas.
Što vas je navelo da pišete o temi nevjere? Je li istina da je sve krenulo od vašeg oca?
- Ovaj sam roman napisao iz dva glavna razloga: prvi jer nam se čini da nam je starija generacija gotovo nametnula sentimentalni i društveni stav u kojem je uvijek bilo potrebno poštivati lojalnost prema drugima i njihovim normama. Otac mi je priznao: "Uvijek sam bio vjeran tvojoj majci". Rekao je to možda i s malo melankolije. Kao da mi je želio reći, bez osude, da možda ja više neću biti takav suprug. A drugi razlog je da je moja supruga tijekom posjeta fizioterapeutu, po mom mišljenju, riskirala da se zaljubi i time nas dvoje kao muža i ženu dovela u situaciju da ispitujemo mogućnosti same nevjere. Ta dva sklopa, stare i nove generacije, stvorila su iskru koja me navela da napišem ovaj roman.
U kojoj mjeri koristite autobiografske elemente u romanu? Tko su osobe čije su vam sudbine poslužile za nadahnuće?
- Među autobiografskim aspektima svakako je sesija fizioterapije moje supruge, a drugi je Milano, kao i sve situacije koje sam vidio u životu ili koje sam iskusio s obzirom na unutarnju borbu koja se događa kada biste željeli biti vjerni drugima, ali i vjerni sebi. Taj spoj je vrlo, vrlo autobiografski u ovoj knjizi.
Tko su vaši glavni likovi i što oni predstavljaju?
- Glavni su likovi Carlo, sveučilišni profesor koji predstavlja jedan stereotip muškarca, i Margherita, njegova supruga, koja pak utjelovljuje izlaz prema slobodi u jednom braku. Tu je i Sofia, djevojka koja želi studirati u Milanu, ali je prisiljena vratiti se u provinciju. Kroz nju progovaram o sukobu i susretu provincije i velikog grada koji nove generacije doživljavaju. Zatim Anna, Margheritina majka koja predstavlja slobodu pronađenu na kraju životnog puta. Svi su ti likovi glas oslobođenja, potrage za slobodom.
Kako objašnjavate nevjerojatan uspjeh ove vaše knjige, ne samo u Italiji, već i u inozemstvu?
- Vjerujem da uspjeh ovog romana uvelike ovisi o činjenici da govori o onome što nemamo hrabrosti reći i da nas tjera da postavljamo neugodna pitanja koja nikad nemamo hrabrosti postaviti si. Mislim da se zato može definirati kao roman koji otvara nagone slobode.
Jedan od likova u romanu je svakako i Milano, grad u kojem živite. Koji je vaš odnos s tim gradom i kako ga doživljavate?
- Milano volim duboko i jako, ali nisam ga volio na početku. U Milanu živim već petnaest godina i to je grad koji postaje jedan od likova u "Vjernosti". Prolaskom kroz njegove vrlo različite četvrti, osjeća se ili estetski užitak ili odbojnost, a reakcije koje Milano izaziva kod onih koji u njemu žive također stvaraju osjećaj slobode ili zatvora. Isto želim prenijeti u svom romanu.
Milano je jedan od najviše pogođenih talijanskih gradova u ovoj pandemiji. Kakva je trenutno situacija i kako se oporavlja od te strašne krize koja je zahvatila cijeli svijet?
- Milano je vrlo ranjen ovom pandemijom i to je grad koji će dugo imati ožiljke. Dogodila se iznenada jedna blokada njegove vitalnosti sa zatvorenim dućanima, praznim ulicama. Ali Milano je, vjerujem, i najvitalniji grad u Italiji i s velikom snagom moći će se oporaviti, već sada se oporavlja. Učinci pandemijske krize i vitalnosti podudaraju se u ovom trenutku na gotovo kontradiktoran način, no vjerujem da će vitalnost sigurno pobijediti.
Možete li nešto reći o svome novinarskom radu? O čemu pišete kada ne pišete romane?
- Za novine intervjuiram strane pisce s kojima razgovaram o književnosti. Mario Vargas Llosa, Emmanuel Carrère, Michel Houellebecq, neki su od pisaca s kojima sam radio intervjue. Isto tako pišem intimne analize društva u kojem živim te recenzije knjiga kao kritičar.
U kojoj je fazi Netflixova serija? Je li istina da niste sudjelovali u tom projektu?
- Televizijska serija Netflix bit će premijerno prikazana u studenom u 190 zemalja. Nisam želio sudjelovati u projektu jer vjerujem da se onaj tko napiše knjigu mora u jednom trenutku maknuti. Siguran sam da su napravili sjajan posao, to je jedan veliki projekt i jako sam sretan i znatiželjan da vidim kako će moj roman izgledati na ekranu. Čekam s nestrpljenjem.