Svaki koliko-toliko pismen novinar u kulturnim rubrikama može računati na to da će, tako nekako, svake dvije godine u sušno doba pisati temu “hrvatski pisci na stranim jezicima”. (Koja se još može zvati i “Pisani hrvatski izvozni proizvod” ili, najbolje, “Četvero veličanstvenih - Matvejević, Drakulić, Ugrešić, Jergović”); tu se još nađu i Ferić, Drndić, Štiks, Perišić, neki smatraju da ne treba diskreditirati ni M. Gavrana, pučkog pisca koji je brojem izvedbi drama u kazalištima apsolutni “prvak lit-exporta.”
A onda zavlada neka neugodna šutnja, jer nema se što više reći, ima tu i tamo koja knjiga, ali s ozbiljnim je brojkama (i novcem) gotovo. I sve bi to bilo dobro da se ta imena već dvadeset godina naprosto ne ponavljaju, neumitno kao godišnja skupština HAZU; redoslijed možda malo varira (no, ionako broj prijevoda nekog djela nije direktno proporcionalan njegovoj kvaliteti, pa svejedno).
Ali, novih imena nema.
Dob nije kriterij
Potaknuti novim, trećim kolom V.B.Z.-ove edicije “hrvatski pisci na stranim jezicima”, gdje su objavljeni Glumac (Zagrepčanka), Matvejević (Druga Venecija), Horvat/Žižek (Što Europa želi?) i Slavenka Drakulić (Kafe Europa) - zapitali smo se: stvarno, gdje su novi pisci?
- V.B.Z.-ova biblioteka pokrenuta je 2012. godine, s idejom da svako kolo tiska jedno klasično djelo, nekoliko suvremenih te jedno nefikcionalno; prijašnjih godina objavljeni su i Krleža, Ferić, Perišić, Štiks… objavit ćemo Marinkovića, Andrića… dakle, dob nam nije bila kriterij, iako je na kraju ispalo dosta šaroliko”, kaže Drago Glamuzina, glavni urednik u V.B.Z.-u. Namijenjena prije svega turistima ide u najširu distribuciju, na kioske i u knjižare, i u V.B.Z.-u su zadovoljni prodajom: 500-1000 primjeraka po knjizi. Nadaju se i pomoći Ministarstva kulture.
Srednja generacija
Ove godine je u V.B.Z.-kolu i jedan vrlo mlad autor ( Srećko Horvat), ali… Zoran Ferić, srednjoškolski profesor hrvatsog jezika, i višegodišnji voditelj radionica kreativnog pisanja, te ima dobar pregled recentne produkcije, i sam vidi mnogo više pisaca srednjih godina koje bi trebalo prevesti ( Glamuzina, Roman Simić-Bodrožić, Labrović, Malkoč, Sejranović, Perišić, Ksenija Kušec…) i tek pokoji mlađi - Pogačar na primjer (koji već i ima prijevoda).
- Mlađi autori ponekad se jednom knjigom znaju približiti pojedinom izdanju “velike četvorke” - recimo, Igor Štiks ima 16 prijevoda “Elijahove stolice” - kaže Seid Serdarević, vlasnik izdavačke kuće Fraktura koji zastupa mnoge hrvatske pisce.
- Za Jergovićev monumentalni “Rod” već smo sklopili ugovore za SAD i Njemačku, da izdvojim samo najveća tržišta, a interes za izdavanje postoji u desetak zemalja. Sklapanje tih ugovora očekujem na ovogodišnjem Frankfurtskom sajmu. Šteta je što Štiks trenutačno malo piše prozu, naime radi na univerzitetu u Škotskoj i bavi se aktivističkim radom, te je objavio niz zapaženih tekstova u Guardianu, no vjerujem da skuplja građu za novi roman. Samo od pisanja romana nažalost ne bi mogao živjeti - kaže Serdarević i dodaje: - Ima tu još pisaca koji pojedinim knjigama “iskoče”, prodaju im se prava u više zemalja, tako je primjerice kod Tatjane Gromače, ili pak Ivane Simić Bodrožić, čiji je “Hotel Zagorje” objavljen u zavidnom broju prijevoda, no daljnji uspjeh u inozemstvu mnogo ovisi o tome kada i kako će napisati novi roman. “Sonnenschein” Daše Drndić objavljen je na 12 jezika, na francuskom kod Gallimard, te je dobio odlične kritike u V. Britaniji i SAD-u. Još se prodaju prava za pokoji prijevod, poput Vladimira Stojsavljevića, Ludwiga Bauera, Ivane Šojat-Kuči... Jednako dobro se prodaju i prava za autore koje ne zastupamo, poput R. Perišića, E. Popovića, I...
Tko su mladi pisci
Serdarević sumnja da će se ijedan roman prodati u toliko primjeraka ili biti preveden na toliko jezika kao romani “velike četvorke”.
- Bilo bi lijepo da imamo neku vrstu interesa za našu književnost, kao za švedsku, no za to se mora poklopiti mnogo toga. Dobre pisce imamo, možda da imamo više žanrovskih romana i jasne ciljeve kako predstavljati knjige na inozemnim tržištima - kaže Serdarević.
Zapitajmo se i što znači “mlad” - to su, bez sumnje, sve mladi ljudi, ali, jesu li i “mladi pisci”? Mladi pisci su Pogačar, Bekavac, Ferčec…
- Pod mladima podrazumijevam pisce do 35 godina. Situacija je naravno bolja nego 90-ih, kad su vani postojali samo Ugrešić, Drakulić, Matvejević i Jergović, ali na žalost ne vidim generacijski bum mladih pisaca koji su npr. u dvadesetima. Razlozi su mnogobrojni - od krize u društvu i izdavaštvu, nepostojanju generacijskih časopisa do toga da dobar dio mlađih ljudi piše na blogovima i objavljuje drugdje po internetu - zaključuje Serdarević.