Silovanje, silovanje...!" odjekivalo je i brujalo u kuloarima (dosl. hodnicima) Zagrebačkih (međunarodnih) književnih razgovora (krajem osamdesetih prošloga st. već dobrano ižmikanih, kao kuhinjska krpa...) - "ali kome radovanje, kome žalovanje?" u romanu D. Ugrešić ta je epizoda tek 'umetak' u složenu, urnebesnu burgiju o svemu i svakome u tadašnjem hrv./jug. društvu, no svejedno su te 2-3 str. postale glavno, tj. žarišno polje za prepoznavanje djela ove autorice. U lažnosti samoga romana kao fikcije, ovaj je umetak povećao njegovu istinitost i postao zabavnim "talk of the town", kao da se zaista dogodio. Jer, bilo je nešto (nečega isuviše) u zraku što je smionom postmodernističkom pothvatu D. U. davalo opravdanje. Zaista je postojao u...