Došlo neko takvo vrijeme - ne baš lijepo, usprkos neprimjerenoj osunčanosti posljednjih dana, koja i kakva ne može ublažiti strepnju pučanstva od nailazećega "trećeg vala" virusne epidemije - da knjige, možda, valja tumačiti i pokušati razumjeti prema uvodnom, posvetnom citatu. Doduše, to u pravilu vrijedi za racionalne tekstove (esejističko-filozofijske i sl.), a rjeđe se susreće na frontispisu kojeg umjetničkog, dakle imaginacijsko-fikcijskog djela. Takve su dedikcije čak i pomalo škakljive, jer (ne)vjernog čitatelja mogu zavesti da pogrešno (pro)tumači autorove namjere.
Tako, kad sam počeo čitati mršavu knjižicu "Dubravske priče" (str. 116, vrlo štedra sloga i proreda, za samo 109 kn, a moglo bi znatno manje) bosanskohercegovačkoga pjesnika i...